Žene čitaju više nego muškarci, ali ipak muškarci dominiraju kao autori u književnim časopisima. U godišnjim izvješćima, VIDA (Women in Literary Arts) upozorava na tu nejednakost, ali i pokazuje da neki časopisi ostvaruju ohrabrujući pomak prema jednakosti.
U siječnju je spisateljica i ilustratorica Joanna Walsh kreirala kolekciju oznaka za knjigu (bookmark) s motivima najdražih autorica romana i eseja, pokrenula kampanju na Twitteru koristeći hashtag #readwomen2014 te prisilila ljude da se zapitaju čitaju li dovoljno autorica.
Kelly J. Baker prihvatila je izazov, ali ubrzo shvatila da, za razliku od svakodnevnih tematika, u njenom području rada postoji izrazit nedostatak ženskih autorskih tekstova. “Diplomirala sam religijske znanosti te moja glavna područja istraživanja uključuju prevladavajući broj muških autora. Moji recenzenti su zapravo pretpostavljali da sam ja muškarac samo zato što pišem o tim temama.”
Rodni jaz u akademskom svijetu teško je dokumentirati, međutim B.F. Walter, Daniel Maliniak i Ryan Powers odlučili su se osvrnuti na učestalost citiranja autora na rodnoj bazi. Njihova studija se osvrnula na 12 vodećih časopisa međunarodnog značaja obuhvaćajući 3000 članaka objavljenih između 1980. i 2006. godine, a rezultati su pokazali da na svaki objavljen citat muškarca dolazi 0.7 citata žena.
Puno opširniju rodnu analizu akademskih članaka proveo je Bergstrom Lab, na inicijativu Jennifer Jacquet. Obuhvaćajući period od 1665. do 2011. godine, te 1,8 milijuna stručnih članaka, rezultati ove studije, pokazali su da su žene autorice 21.9% članaka, te da su u samo 17% slučajeva radi o samostalno napisanim tekstovima, a ne o suradnji s drugim autorom. Iako zastupljenost autorica u akademskom izdavaštvu posljednjih godina raste, ne radi se o značajnom pomaku.
Kako bi se nešto promijenilo, Walter savjetuje ženama da koriste samo svoje prezime te inicijale imena kako bi u startu izbjegle predrasude. Također, više žena bi trebalo početi citirati druge žene, što muškarci međusobno češće primjenjuju.
Maliniak i Powers predlažu da fakulteti uspostave rodnu ravnotežu u nastavnom programu i bibliografiji, a Baker općenito poziva na češće čitanje akademskih tekstova čije su autorice žene kroz ostatak ove godine.
Što se citiranja žena tiče, zanimljiv je projekt spisateljice Rosalie Maggio, koja je revoltirana antologijama citata isključivo muških autora, stvorila je riznicu ženskih provokativnih i domišljatih misli i ideja. Sadašnji opus rezultat je 25-godišnjeg skupljanja i broji više od 40,000 citata.
Netko joj je jednom prigovorio, “žene nisu citirane jer nikad nisu ništa rekle”, ona uzvraća, “žene nikad nisu ništa rekle jer nisu bile citirane”.
„Umjetnička djela su kišne šume društva. Stvaraju kisik slobode i rani su simptomi narušene slobode.“
June Wayne, June Wayne: A Retrospective (1997)
„…rečenice koje počinju sa ‘sve žene’ nisu nikada, baš nikada istinite.“
Margaret Culkin Banning, A Week in New York (1941)
„…postala sam feministkinja kao alternativa tome da postanem mazohistkinja.“
Sally Kempton, “Cutting Loose,”, Esquire (1970)
„Želja da se istraži sve, znak je snage. Slabi imaju predrasude. Predrasude su zaštita.„
Anaïs Nin, 1933, The Diary of Anaïs Nin, vol. 1 (1966)
Ostatak citata potražite ovdje.
