Dana 30. svibnja otvorena je javna rasprava o nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona čije izmjene i dopune su u potpunosti lišene usklađivanja s Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Javna rasprava je zatvorena 14. lipnja.
U nastavku se nalazi cjeloviti prijedlog koji je podnijela Ženske mreže Hrvatske.
Ženska mreža Hrvatske smatra nedopustivim što je Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona lišen harmonizacije s odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Republika Hrvatska je potpisala Konvenciju još 22. siječnja 2013., ratificirala ju je 13. travnja 2018., predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je potpisivanje ispravu o ratifikaciji 24. svibnja, a 13. lipnja je položena isprava o ratifikaciji. Činjenica da će Konvencija za Hrvatsku stupiti na snagu 1. listopada ove godine ne može biti opravdanje za propuštanje usklađivanja Kaznenog zakona sa odredbama Konvencije koja nasilje nad ženama definira kršenjem ljudskih prava žena i čiji je cilj i svrha ukidanje muškog nasilja prema ženama kao i njegovog najučestalijeg pojavnog oblika – nasilja u obitelji.
Važno je naglasiti da Kazneni zakon sadržava odredbe koje ne prepoznaju strukturalnu narav nasilja prema ženama i djevojčicama kao ni njihove uzroke što je prepreka ostvarivanju zaštite temeljnih prava žena i efikasnoj prevenciji nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Također, važno je naglasiti i to da Konvencija postavlja civilizacijske standarde u području seksualnog nasilja. Neophodno je da se kaznena djela kao što su silovanje, uhođenje i seksualno uznemiravanje drukčije urede. Među obvezama koje proizlaze iz Konvencije je i uređenje kaznenog djela silovanja kao zločina protiv spolne slobode kojeg određuje isključivo izostanak pristanka žrtve, a ne i primjena sile počinitelja zločina kakvo je postojeće patrijarhalno uređenje tog kaznenog djela.
Među odredbama koje su u suprotnosti sa svrhom Konvencije je i članak 302. Kaznenog zakona. Navedena odredba je u koliziji kako sa Ustavom RH tako i s obvezom države koja proizlazi iz članka 28. Konvencije, a koja obvezuje državu da osigura da pravila povjerljivosti koja su nametnuta unutarnjim pravom ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanih razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja. Navedena zakonska odredba ne samo da sadržava prepreke za efikasan kazneni progon počinitelja, nego propisuje kaznenu neodgovornost vjerskim ispovjednicima i “osobama koje su prema zakonu dužne čuvati tajnu”.
Zločin nije tajna. Svi su pred zakonom jednaki (čl. 14, Ustav RH).
U dijelu koji se odnosi na nasilje u obitelji potrebno je naglasiti da se u Hrvatskoj svega 10% nasilja u obitelji tretira kroz Kazneni zakon. To je samo jedan od primjera na koji način Konvencija podiže standard zaštite žrtava, kao i kroz odredbe o zaštitnim mjerama, procjeni rizika i oduzimanju oružja, a također sadrži i odredbu da se progon počinitelja nasilja može nastaviti i kada žrtva povuče prijavu protiv nasilnika. Zaštite mjere nisu efikasne i njima često nisu obuhvaćena djeca. Tijekom odlučivanja o skrbi nad djecom ne uzima se dovoljno u obzir nasilničko ponašanje roditelja, kojem se radi “najboljeg interesa djeteta” omogućava kontakt s nasilnim roditeljem. I tu Konvencija također podiže standard zaštite žrtava.
Definiranje nasilja nad ženama kao kršenja ljudskih prava, civilizacijski je doseg našeg doba. Ženska mreža Hrvatske zahtjeva povlačenje Nacrta prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona iz javnog savjetovanja i zahtjeva da se bez odgode izvrši njegovo usklađivanje sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
