Ženska mreža Hrvatske uputila je svoje primjedbe i prijedloge na e-savjetovanje povodom javne rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o pravobranitelju za djecu s konačnim prijedlogom Zakona. Postojeći Zakon, koji je donesen prije 14 godina na snazi je do 1. kolovoza 2017. godine.
Ovim putem izjavu Ženske mreže Hrvatske povodom javne rasprave prenosimo u cijelosti:
“Ženska mreža Hrvatske smatra neupitnim postojanje institucije Pravobranitelja za djecu kao posebnog pravobraniteljstva. No, kako bi svrha te institucije bila i supstancijalno realizirana u praksi predložile smo harmonizaciju Zakona s Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija) i jačanje načela neovisnog djelovanja te institucije. Predložile smo sužavanje razloga za razrješavanje dužnosti prije isteka mandata jer je ta materija ionako sveobuhvatno regulirana općim propisima. S obzirom na to da je zakonodavac ostavio pravnu prazninu vezano za proceduru odabira Pravobranitelja za djecu po isteku mandata predložile smo dopunu kojom se regulira izbor po uzoru na Zakon o pučkom pravobranitelju. Na taj način bi se prekinula postojeća diskriminatorna praksa u tretmanu središnjeg i posebnih pravobraniteljstava.
Smatramo da je u kontekstu donošenja Nacrta prijedloga Zakona o pravobranitelju za djecu posebno važno podsjetiti da spomenuta Istanbulska konvencija koju je Republika Hrvatska potpisala i čija ratifikacija je predviđena do kraja ove godine, kategorijom žene obuhvaća i one mlađe od 18 godina tj. djevojčice. Razlog tomu je što navedeni međunarodnopravni dokument prepoznaje i priznaje da se specifične povrede kojima su izložene žene, uključujući djevojčice primarno determinirane s naslova njihovog biološkog spola, a da je dob kategorija koja doprinosi dodatnoj ranjivosti u tom smislu, ne obrnuto. Donošenje ovog Zakona je prilika za zakonodavca da ispravi tu nepravdu i izostanak adekvatne pravne zaštite djevojčica. Stvaranjem pravnih mehanizama kojima se pruža dodatna zaštita djevojčica od muškog nasilja kojemu su neosporno izložene, stvaraju se preduvjeti za supstancijalno ostvarivanje prava koja su im deklarativno zajamčena, a to je u njihovom najboljem interesu, kao ljudskih bića, a ne kao numeričke oznake.
Neprihvaćanje godišnjeg izvještaja o radu Pravobranitelja/ice za djecu, kao i ostalih posebnih pravobraniteljstava, od strane Hrvatskog sabora predstavlja izravan atak na neovisno djelovanje posebnog pravobraniteljstva čime je normativno uspostavljen neravnopravan status posebnih pravobraniteljstva u odnosu na središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije. Svrha podnošenja godišnjeg izvještaja o radu posebnih pravobraniteljstva je upoznavanje i informiranje predstavnika/ca zakonodavne vlasti o evidentiranim pritužbama o kršenju prava i sloboda na koje ukazuje rad tih institucija kako bi predstavnici zakonodavne vlasti u sklopu obavljanja svojih redovnih dužnosti u tom tijelu mogli izravno doprinijeti zaštiti prava i sloboda u našem društvu.
Postojeći Zakon o pravobranitelju za djecu propisuje da Vlada RH u roku 60 dana od stupanja na snagu novog Zakona predlaže pravobranitelja, a predloženi Nacrt Zakona ne propisuje proceduru, već prijelazni režim mandata pravobranitelja imenovanog na tu funkciju, ne definirajući na koji način će se birati pravobranitelj, stoga smo predložile dopunu kojom bi bila spriječena ta pravna praznina.“
