Međunarodni kazneni sud (ICC) prošlog je tjedna donio povijesnu odluku proglasivši bivšeg dopredsjednika Demokratske Republike Kongo Jean-Pierrea Bemba krivim za ubojstva, silovanja i pljačke za vrijeme sukoba u Srednjoafričkoj Republici 2002. i 2003. godine.
Ova odluka od povijesne je važnosti iz dva razloga. Ovo je prva presuda ICC-a na temelju zapovijedne odgovornosti, odnosno osuda zapovjednika za djela koja su počinila njegove trupe te, još važnije, radi se o prvoj presudi ICC-a za silovanje i rodno uvjetovano nasilje.
Jednoglasna odluka sudskog vijeća veliki je korak naprijed za ICC i međunarodno pravo. Presudu su donijele tri sutkinje, što je ukazalo i na važnost raznolikosti sudaca/kinja u procesu donošenja odluke o krivici, osobito u suđenju svjetskim liderima.
Iako je ovo prva presuda za silovanje koju je ICC donio to ipak nije prvi put da se međunarodni sudovi dotiču teme rodno uvjetovanog nasilja, no razumijevanje važnosti terećenja zapovjednika i vojnika s odgovornošću za silovanja i druge oblike rodno uvjetovanog nasilja nije teklo lako.
Odvjetnici/e koji se zalažu za snažniji stav o rodno uvjetovanom nasilju u međunarodnom kaznenom pravu često kao primjer navode diskusiju sutkinje Navanethem Pillay i tužiteljstva tijekom suđenja Jean-Paul Akayesu na Međunarodnom kaznenom sudu za Ruandu. Prva optužba nije sadržavala stavke povezane sa silovanjima. No, nakon saslušanja nekoliko svjedoka/inja koji su iznijeli priče o silovanjima i seksualnim napadima, sutkinja Pillay, jedina žena u vijeću na ovom slučaju, u pitanje je dovela odluku tužiteljstva da ne uključe seksualne zločine kao zločine protiv čovječnosti.
Nekoliko grupa koje se bore za prava žena otišlo je korak dalje ističući važnost uključivanja seksualnog nasilja u nadležnost međunarodnog suda. Slučaj Akayesu sada je poznat ne samo zbog prve osude za genocid, već i zato što je sud po prvi put utvrdio da je silovanje i seksualno nasilje zločin protiv čovječnosti. Tom presudom žene su napokon priznate kao osobe i sagledane kao članice gupe, istaknula je profesorica Louis Chapell analizirajući presudu Akayesu.
Ova odluka pomaže objasniti važnost rada međunarodnog suda u prikazivanju seksualnog nasilja i nasilja uvjetovanog rodom kao zločina koji ozbiljno povređuju međunarodno pravo. Upravo zbog toga 2014. godine izdan je vodič za najbolje postupke u istraživanju i procesuiranju seksualnog nasilja. Ovaj vodič od 138 stranica predstavlja nasljeđe međunarodnog suda, ali zasigurno ne bi postojao bez upornosti sutkinje koja je u pitanje dovela zanemarivanje slučajeva silovanja unatoč dokazima o njihovom postojanju.
Za vrijeme čitanja presude protiv Bemba teško je bilo ignorirati činjenicu da su proces nadgledale tri sutkinje: Sylvia Steiner, Joyce Aluoch i Kuniko Ozaki. U čitanju presude sud ne samo da je utvrdio silovanje brojnih žena i muškaraca od strane vojnika pod zapovjedništvom Bemba, već je utvrđeno da je seksualno nasilje bilo modus operandi Pokreta za oslobođenje Konga, postrojbe na čijem se čelu Bembo nalazio.
Međunarodno kazneno pravo napravilo je velike korake u posljednjih 20 godina u prepoznavanju ozljeda i trauma koje seksualno nasilje ostavlja na svojim žrtvama i borbi protiv uvriježenog žaljenja žrtava silovanja, ali prihvaćanja istoga kao nesretne okolnosti rata. Na ovu presudu može se gledati kao na veliku pobjedu žena, no to je zaista pobjeda za sve u provođenje pravde. [J.V.] UNDispatch…
