U zapadnoj kulturi i liberalnim demokratskim društvima, u kojima je starost postala veći tabu nego li smrt, wellnes, estetske i farmakološke industrije zajedno promiču narcisoidnu kulturu koja seksualnu auru žene uzima kao njezino najveće „ekonomsko posjedovanje“.
Zanimljivo da se istovremeno smatra, a ine statistike to mogu i pokazati, da je ona gubi puno prije nego li muškarac. Masovna proizvodnja self help literature, koja je prečesto ispisana upravo ženskom rukom, perpetuira samodiskriminatornu poziciju, ponovno svodeći ženu na mitologizirano plodno tijelo koje je danas „svjesno“ svoje „moći“ i kao takvo spremno (?) njime otvarati uskraćene „prostore slobode“. Međutim, postavlja se pitanje – u kakvu slobodu to vodi?
„Erotski kapital“ – prostor ženske emancipacije ili eksploatacije?
Žustru polemiku u tom je smjeru prošle je godine pokrenula knjiga britanske sociologinje Catherine Hakim, sugestivnog naslova „Honey Money : The power of erotic capital“ (u prev. Slatki novac: Moć erotskog kapitala), u kojoj autorica precizno pojašnjava što sve erotski (odnosno seksualni) kapital obuhvaća, pa navodi između ostalog sljedeće: ljepotu, društvene vještine, posjedovanje osobnog stila, sklad fizičke pojave i seksualne aure te plodnost.
„Tržište iluzija“ kako možemo nazivati ovo današnje, moralo je spremno prihvatiti još jednu publicističku knjigu koja svojim naputcima “osnažuje modernu, samosvjesnu (mladu?) ženu” (liječeći je od tjeskobe zbog uskrate falusa) iz jednostavnog razloga – jer slijedi kapitalističku matricu koja lijepa/zdrava i vječno mlada tijela, podržava i održava, unutar sustava koji sva ona koja nisu takva isključuje. Hoćemo li erotski kapital shvatiti kao saveznika u (novoj?) emancipiranoj (ženskoj?) borbi za osobni probitak na društvenoj/emotivnoj ili bilo kojoj drugoj razini, i time si osigurati ravnopravniju poziciju, vidljivijeg subjekta? Ostaje na vlastitu prosudbu i odgovornost. Guardian, TimesHigherEducation… [K.H.]
U zapadnoj kulturi i liberalnim demokratskim društvima, u kojima je starost postala veći tabu nego li smrt, wellnes, estetske i farmakološke industrije zajedno promiču narcisoidnu kulturu koja seksualnu auru žene uzima kao njezino najveće „ekonomsko posjedovanje“.