U posljednjih nekoliko godina ostvaren je velik napredak na polju ljudskih prava, odnosno slobode seksualne orijentacije, rodnog identiteta i izražavanja. Međutim, i dalje postoje značajne prepreke, od diskriminacijskih zakona do nekažnjavanja brutalnog nasilja protiv homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih te interseksualnih (LGBTI) osoba.
Charles Radcliffe , šef Odjela za globalna pitanja u visokog povjerenika za ljudska prava UN-a(OHCHR), ističe da “potpora radu za LGBT prava u svijetu znači priznati da su neprijateljstva prema LGBT osobama duboko ukorijenjena u društvima i da je dužnost vlada mijenjati te stavove i štiti te ljude”.
Istospolni brak je sada legalan u 17 zemalja i dijelovima dviju drugih, nekolicina zemalja zakonski prepoznaje rod na temelju samoidentifikacije, s Argentinom i Nepalom koji prednjače na tom putu i Danskom koja se nedavno pridružila popisu. Presuda Indijskog Vrhovnog suda u korist transrodnih prava ukazala je na “mogućnost razvoja jedinstvene Južno Azijske sudske prakse o transrodnim pravima”, izjavio je jedan pravni stručnjak, ukazujući na Nepalske i Pakistanske sudske predmete.
Afrička komisija o ljudskim pravima i pravima naroda u svibnju 2014. godine izdala je rezoluciju o “zaštiti od nasilja i drugih kršenja ljudskih prava na temelju stvarne ili imputirane spolne orijentacije ili rodnog identiteta”. Također, u lipnju je Organizacija američkih država donijela odluku o “ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu i izražavanju”.
No, postoji i druga strana medalje. Čak 76 zemalja i dalje na neki način kriminalizira homoseksualnost, i gotovo sve zemlje u svijetu zadržavaju zakonske odredbe kojima se zadire u prava transrodnih osoba, izlažući ih nekim od najviših stopa nasilja od bilo koje skupine ljudi u svijetu. Interseksualne osobe često su izložene štetnim ‘korektivnim’ operacijama bez njiho va pristanka.
Nadalje, u prosincu 2013. godine, Ugandski parlament usvojio je ‘Anti-homoseksualni zakon’ (AHA), a udruga seksualnih manjina Uganda (SMUG) objavila je zastrašujuću procjenu utjecaja zakona na život LGBT zajednice u Ugandi, od proizvoljnih uhićenja, zlostavljanja policije i iznuda, gubitka zaposlenja, deložacija i beskućništva. Ipak, 1. kolovoza Ugandski Ustavni sud odbacio je AHA-u iz proceduralnih razloga rekavši da parlament nije imao kvorum kada je zakon donesen.
Početkom 2014. godine, Nigerija je donijela Zakon o zabrani istospolnih brakova, koji nameće zatvorske kazne za osobe koje stupaju u istospolne zajednice, kao i pojedince i nevladine udruge koje ih podupiru.
Upitne su također reakcije međunarodnih agencija na ove slučajeve, primjerice, nakon Ugandskog donošenja AHA-e, Svjetska banka je suspendirala 90 milijuna dolara kredita za tu zemlju, no ovo se pokazalo pogrešnim potezom, budući da je novac trebao poslužiti borbi za smanjenje smrtnosti rodilja. Ugandski aktivisti/kinje za LGBTI prava objavili su smjernice za angažman oko zakona, uključujući i molbu da se pomoć ne obustavlja.
Status borbe za LGBTI prava za Zapadu i Istoku nije jednak i zato je pri razmatranju danih situacija u obzir uvijek potrebno uzeti kontekst.
Azza Sultan , predsjednica Bedayaa, organizacije koja radi sa seksualnim i rodnim manjinama u području doline Nila u Egiptu i Sudanu, objasnila je: “kontekst na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i u političkom okruženju potpuno je drugačiji od onoga u kojem mnogi aktivisti/kinje na zapadu rade, što stvara različite prioritete za naše pokrete”. Ona je istaknula Bedayaa-ine programe ‘sigurnih prostora’, programe psihološke podrške i umrežavanje s drugim organizacijama u borbi protiv neznanja i straha od rada na osjetljivim pitanjima kao što su homoseksualnost među ostalim aktivistima i braniteljima ljudskih prava u tim zemljama.
Prema Tareku Zeidanu, organizatoru u Helem-u, LGBT organizaciji u Libanonu: “Pokušaj da se napredak LGBT prava mjeri podatcima kao što su vjenčanja ili drugim faktorima vidljivosti može biti pogrešno”. Dana 28. srpnja 2012. godine, 36 muškaraca uhićeno je u beirutskom kinu na temelju članka 534. libanonskog kaznenog zakona, koji kriminalizira ‘seks protiv prirode’, i podvrgnuto rektalnim pregledima “koje provodi forenzički liječnik po nalogu državnog odvjetnika da se ‘dokaže’ je li osoba upražnjavala homoseksualni seks”. “Nakon što je Vlada dobila puno negativnog publiciteta zbog ovog događaja, objavila je javnu izmjenu pravila i propisa za liječnike i zabranila takve testove, a sucima više nije dopušteno uzimati takva ispitivanja u obzir u parnicama”, rekao je Zeidan.
Azusa Yamashita , japanska aktivistkinja, istaknula je da korištenje društveno-ekonomskih pokazatelja kao indikatora kako se LGBTI osobe tretiraju može zasjeniti stvarnost. “Čuli smo prilično često od naših sugrađana, čak i aktivista/kinja, da se problemi s ljudskim pravima ne mogu dogoditi ovdje jer smo bogata i industrijalizirana zemlja. “Većina naših sugovornika u Japanu rekla nam je o strašnom nasilju u njihovim životima, ali se to uzima zdravo za gotovo, pa se često smatra samo sastavnim dijelom života”, rekla je Yamashita.
Prema Jessici Stern, direktorici International Gay and Lesbian Human Rights Commission (IGHLRC), “nasilje je užasno rašireno u svim zemljama u kojima smo radili. U Šri Lanki, na primjer, dvije trećine naših ispitanika doživjelo je fizičko nasilje, pola je prijavio seksualno nasilje, a trećina pokušala samoubojstvo”.
“LGBT prava neće biti realizirana tijekom 12-mjesečnog ciklusa financiranja, tako da će se morati ulagati u organizacije i ljude na dulje vrijeme”, ustvrdila je Stern. “Ako radite u agenciji za pomoć, trebali bo se baviti s gay ili transrodnim osobama ili seksualnim radnicama ne zato što ih vidite kao vektor ili određeni identitet, nego zato što vjerujete u socijalnu pravdu i shvaćate da je ostvarivanje uključenosti jedini način da se to postigne”, zaključila je Sonia Corea, kodirektorica Sexuality Policy Watch-a. [V.U.] TheHuffingtonPost…