Pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljujem kako mi politički stavovi i svjetonazor Ruže Tomašić nisu ni najmanje bliski. Naprotiv, prilično su mi zazorni. No, jednako mi je zazorna i hajka kojom se na dotičnu gospođu obrušio dio hrvatske javnosti, na čelu s uvijek šarmantnim premijerom Milanovićem, nakon što je Ruža s osvojenih 26,5 posto glasova pomela HDZ-ovce na listi kandidata za Europski parlament, započinje Slađana Bukovac u članku za hrt.hr, te nastavlja:
Pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljujem kako mi politički stavovi i svjetonazor Ruže Tomašić nisu ni najmanje bliski. Naprotiv, prilično su mi zazorni. No, jednako mi je zazorna i hajka kojom se na dotičnu gospođu obrušio dio hrvatske javnosti, na čelu s uvijek šarmantnim premijerom Milanovićem, nakon što je Ruža s osvojenih 26,5 posto glasova pomela HDZ-ovce na listi kandidata za Europski parlament, započinje Slađana Bukovac u Proglašavati saborsku zastupnicu elementarnom nepogodom bedasto je, ukoliko tu rečenicu izgovara premijer koji je preuzimanjem te dužnosti pristao na određene konvencije. Dok obični građani imaju pravo, barem u vlastita četiri zida, proglasiti svakog velevažnog zastupnika lopovom, premijer je dužan sudjelovati u tom igrokazu po svim pravilima koje ovo naše parodiranje demokracije podrazumijeva.
Iz ovog rezultata, kao i iz katastrofalne izborne izlaznosti, moguće je izvući nekoliko jednostavnih zaključaka, koji nisu iz sfere političke analize, nego iz domene zdrave pameti.
Prva, i najočitija istina je da velika većina Hrvata u ovom trenutku nikome ne žele osigurati plaću od 8 000 eura, plus mjesečnu naknadu uredskih troškova u iznosu od 4 000 eura, plus godišnji džeparac od 4 000 eura, i 364 eura dnevnica po održanom sastanku. Hrvati su, dakle, većinski odlučili da u ovom času nemaju ni jednog političara kojeg bi bilo potrebno fantastično platiti, ili plaćati uopće. Koja je u tom smislu operativna razlika između Ruže Tomašić i Tonina Picule?
Tomašić je kao petnastgodišnjakinja odselila u Kanadu, gdje je prodavala pečene piliće, dok nije nekako uspjela upisati i završiti, navodno s izvrsnim ocjenama, policijski koledž. Potom je radila poslove koje spadaju u domenu televizijskog kanala Fox Crime (na kojem se pojavljivala i doslovno: statirala je u dvadesetak epizoda kultne serije X-files), baratajući pritom sustavom vrijednosti koji ovaj žanr sam po sebi nameće: svijet je podijeljen na dobre i loše; kako bi se obračunali s lošima, dobri moraju pravodobno potezati obarač, precizno pogađati cilj, divljački voziti motocikl, a ako pripadaju tzv. nježnijem spolu, već na početku pripravničkog staža dužni su isprebijati nekoliko muškaraca, za potrebe inicijacije. Osim serijskih ubojica, najveći su im neprijatelji trgovci drogom, koji su i svojevrsni karijerni trofeji.
Da se priključila lijevoj političkoj opciji, Tomašićka bi danas bila veća feministička ikona od Mirele Holy. I to u radikalnoj skandinavskoj verziji, nalik na Lisbeth Salander iz kultne trilogije Millennium Šveđanina Stiega Larssona. No, Ruža nam je desna da desnija biti ne može.
Tonino Picula, pak, na političkoj sceni djeluje iznimno dugo, ali je teško detektirati po čemu bi ga prosječan birač točno trebao pamtiti. Picula je prisutan. Uglađen, dobro odjeven, urban, okrenut europskim vrijednostima, što god one bile. Saborski zastupnik, tajnik Račanovog kabineta, ministar vanjskih poslova, voditelj izaslanstva u OSCE-u, gradonačelnik. On je političar po vokaciji, što je sasvim legitimno, ali hrvatskim biračima trenutačno, nakon što su se nagledali HDZ-ovog kriminala i SDP-ovog kilavljenja, i spali na prosjački štap, izrazito antipatično.
Profesionalni političari koji su ih uspjeli više osiromašiti od JNA tenkova u kombinaciji s kradljivim skakavcima paravojske nisu treća generacija studenata Etona, koji nastavljaju obiteljsku tradiciju služenja javnosti, već bivši šoferi, otimači madraca iz humanitarne pomoći, i poslovođe propalih tvrtki.
Utopljenici, a hrvatsko biračko tijelo se upravo utapa, nikad se ne pokušavaju uhvatiti za vodu, a hrvatska politička scena je trenutačno upravo voda, tekućina koja curi kroz dlanove na mjestu gdje je pronašla najkraći put kroz koji će dospjeti do svojeg cilja. Mnogo će se rađe, dok im voda ulazi u usta, pridržati za pendrek, ili cijev kakvog hladnog oružja. Pravilo da siromaštvo jača desnicu možda je darvinističko, ali je neumitno: za nesreću se uvijek traži dežurni krivac, a najprikladniji krivac je uvijek susjed.
Tako je Ruža Tomašić postala svojevrsna hrvatska inačica Clinta Eastwooda, gradonačelnika kalifornijskog gradića čiji su građani vjerovali kako će im bolju budućnost osigurati Prljavi Harry, te proteinima napumpanog senatora Arnolda Schwarzeneggera.
Istina, oni su glavni glumci, a ona je samo statirala. S druge strane, dečki su smjeli hapsiti samo pred kamerama, a Ruža je u realnosti provodila ono o čemu svaki hrvatski građanin, svaki put kad se kraj njega u Range Roveru proveze jedva punoljetni sin kakvog biznismena, i budan sanja: hapsila, stavljala lisičine, i izgovarala katarzičnu frazu: You have right to remain silent. Everything you say or do...
