Phumzile Mlambo-Ngcuka, izvršna direktorica UN Women, osvrnula se na temu ženskog sporta u tekstu prvotno objavljenom u časopisu Olympic Review, a zatim i na službenoj stranici UN Women.
Na samom početku objasnila je na koji način sport pridonosi ostvarenju rodne ravnopravnosti i osnaživanju žena kroz promoviranje suradnje, samostalnosti i mentalne snage sportašica. Time im se otvara prostor za izgradnju odnosa s drugima i mogućnost bijega od nasilja u obitelji ili zajednici. Također, kroz sportske aktivnosti je lakše razviti samopouzdanje i upoznati vlastito tijelo, pogotovo u vrijeme puberteta i adolescencije kad postoji pritisak tradicionalnih rodnih stereotipa „ženstvenosti“, zbog kojih veliki broj djevojaka odustaje od sporta.
Mlambo-Ngcuka je podsjetila i na veliki dosadašnji uspjeh programa One Win Leads to Another, koja objedinjuje sportske i društvene aktivnosti za djevojke iz osjetljivih društvenih skupina te siromašnih ili nasilnih sredina. Kao uvod u Olimpijske igre 2016. godine održan je devetomjesečni program takvih aktivnosti, koji je zabilježio sjajne rezultate:
- 89% djevojaka opisalo se nazivom „liderice“, u usporedbi s prijašnjih 46%
- 93% djevojaka je znalo gdje i kako prijaviti nasilje
- 79% djevojaka je znalo kako spriječiti neželjenu trudnoću, u usporedbi s prijašnjih 25%
- 77% djevojaka je znalo kako se zaštititi od spolno prenosivih bolesti, u usporedbi s prijašnjih 21%
- 99% djevojaka je iskazalo uvjerenje da će se uspjeti zaposliti
Cilj programa je stvoriti kontinuitet povećanja vidljivosti žena u sportu pa se tako očekuje da će takvi programi u budućnosti biti vezani ne samo uz Olimpijske igre nego i sva ostala velika sportska događanja.
Svijet sporta bori se s istim problemima i nejednakostima kao i ostale industrije: jaz u plaćama žena i muškaraca, rodno uvjetovano nasilje te negativni stereotipi i društvene norme. Mlambo-Ngcuka naglašava i nesrazmjer u nagradnim fondovima, sponzorstvima i opremi namijenjenoj za sportašice te navodi FIFA-u kao pozitivan primjer osviještene globalne sportske federacije. Naime, FIFA je lani objavila strategiju za unapređenje ženskog nogometa i time poslala snažnu poruku o nultoj stopi diskriminacije unutar sporta. Glavne točke strategije su rast broja žena u nogometu, povećanje komercijalne vrijednosti ženskog sporta i moderniziranje sadašnje strukture vodstva unutar federacije.
Rodno uvjetovano nasilje je još jedan od velikih problema u ženskom sportu. Treneri i ljudi na vodećim pozicijama se često oglušuju na seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, a još češće dolazi do okrivljavanja žrtve i odgovora „boys will be boys“. U nekim slučajevima, kaže Mlambo-Ngcuka, takvo zlostavljanje može trajati desetljećima i to nad stotinama djevojaka, kao što je to bio slučaj s američkom gimnastikom.
Stereotipi i diskriminatorne društvene norme su jedna od najtvrdokornijih barijera u postizanju rodne jednakosti u sportu. Čak i nakon promjena zakona i odredbi o sportu, ukorijenjene predrasude o „muškim sportovima“ je teško izmijeniti. Najbolji put prema rješenju tog problema je povećati vidljivost sportašica u medijima kako bi djevojke imale ženske uzore na sportskim terenima, unutar ringova, na Olimpijskim igrama, i u svakom drugom obliku sportskog natjecanja. To će povećati njihovo samopouzdanje i vjeru u svoje sportske sposobnosti.
Mlambo-Ngcuka naglašava da je važno zaposliti veći broj sportskih novinarki i reporterki te prozvati svako seksističko ponašanje i/ili komentar, kako bi se stalo na kraj dvostrukim standardima vezanim uz ponašanje i oblačenje sportašica. Kao primjer je navela Serenu Williams, koja je skrenula pažnju javnosti na rodno nepravedni ranking sustav teniskih natjecanja (koji je otad promijenjen te se sad pozicija sportašica na ljestvici zamrzava u slučaju trudnoće, ozljede ili bolesti).
S istim problemima se suočava i hrvatski sport. Agencija za elektroničke medije je u ožujku ove godine objavila Preporuke za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijimanakon što je 2016. godine provedena analiza zastupljenosti vijesti o ženskom sportu u sportskim vijestima triju nacionalnih televizija. Analiza je pokazala da se na ženski sport odnosi samo 3,76 posto ukupnih sportskih vijesti, što znači da je zastupljenost niska i u nesrazmjeru s rezultatima koje sportašice ostvaruju. Kako bi se javnost bolje informirala o ženskom sportu i kako bi se stalo na kraj rodnim stereotipima i seksizmu u medijima, Preporuke između ostalog pozivaju na povećanje udjela ženskog sporta u medijima, angažiranje novinarki i novinara zainteresiranih za ženski sport te povećanje broja prijenosa ženskih natjecanja.
Prevela i prilagodila: Ana Željezić
