Od 2011. godine, organizacija “Women in Literary Arts” (VIDA) provodi istraživanja čiji je zadatak razotkriti sistemske predrasude prema autoricama u američkoj književnosti. Osobito učinkovito razotkrivaju takve predrasude u najrespektabilnijim publikacijama u SAD-u i Velikoj Britaniji, koje svojim renomeom privlače veliki broj čitatelja. Radi se o publikacijama poznatima po intervjuima, recenzijama i objavljivanjima najpopularnijih autora beletristike i publicistike.
U američkoj pjesničkoj zajednici, VIDA-ini napori urodili su plodom, koji je dio većeg i trajnijeg trenda. Nakon desetljeća patrijarhalne dominacije, pojavila se generacija pjesnikinja koja svojom vidljivošću, autoritetom i statusom unutar pjesničke zajednice nadmašuju svoje muške kolege, prenosi The Huffington Post.
Dio zasluga za takav trend mogao bi se pripisati i boomu radionica kreativnog pisanja 1990-ih godina, piše Seth Abramson, koordinator projekta “MFA research project”, koji pokušava sakupiti podatke o sveučilišnim programima kreativnog pisanja i njihovim polaznicima. Tijekom zadnjih sedam godina taj je project sakupio mnogo podataka o ulozi roda pri izboru poezije koja će biti objavljena i procesu zapošljavanja u akademskim ustanovama.
Abramsonovo istraživanje identificiralo je da se američki/e pjesnici/kinje uključuju ili su uključeni/e u književne institucije putem:
- Dodiplomskih programa kreativnog pisanja (66% žena)
- Diplomskih programa kreativnog pisanja (u 71% programa žene su zastupljenije od muškaraca)
- Poslijediplomskih programa usmjerenih na nedavne diplomante sveučilišnih programa kreativnog pisanja (62% programa primilo je više žena)
- Nagrada za prvu ili kasniju knjigu koje dodjeljuju nezavisni, sveučilišni i trgovinski izdavači (65% izdavača objavljuje više ženskih pjesničkih ostvarenja)
- Tiskanih i online recenzija knjiga nedavno objavljenih zbirki poezije i antologija (70% medija recenziralo je više pjesnikinja)
- Akademskog tržišta rada na fakultetskoj i sveučilišnoj razini (55% žena je zaposleno na puno radno vrijeme)
- Subvencija koje se dodjeljuju početkom i sredinom karijere za dosadašnja postignuća (87% institucija više je stipendija dodijelilo pjesnikinjama)
- Nagrada koje se dodjeljuju pojedincima za njihove nedavno objavljene zbirke poezije (institucije koje češće nagrađuju pjesnikinje, odnosno pjesnike, su u ravnoteži)
- Priznanja za životno djelo koja se dodjeljuju onim pjesnicima koji su istaknuti u američkoj književnoj zajednici već desetljećima (institucije koje češće nagrađuju pjesnikinje, odnosno pjesnike, su u ravnoteži)
“U osam od devet točaka koje su gore navedene, pjesnikinje danas nadmašuju svoje muške kolege, što ne znači da su sustavne predrasude uklonjene iz američkog pjesništva. Uzde mnogih najviših pjesničkih institucija još uvijek drže muškarci, urednici u najtiražnijim časopisima su muškarci, nastavlja se dominacija muškaraca među stranim pjesnicima prevedenima na engleski, a nastavlja se i dominacija muškaraca u gotovo svim posthumnim medijskim praćenjima književnih velikana. Rijetka je pjesnikinja koja ne može ponuditi stvarne priče o seksizmu i mizoginiji u američkoj poeziji, i ništa u podacima ne može izbrisati ili otkloniti takvu nepravdu“, piše Abramson. [V.U.]
