“Svi smo od djetinjstva predisponirani da budemo veoma koncentrirani i intenzivni u onome što nas zanima. Onda nam to narušavaju na različite načine, cenzuriraju i kastriraju, još nam to i patologiziraju, i govore nam da je to nešto što je zapravo pretjerano, kao da postoji neka normativnost, sveta prosječnost kojoj svi moramo težiti.
Nitko, međutim, zapravo ne živi u toj svetoj prosječnosti i zato je moja namjera maknuti strasti od opsesije. Opsesije su zastoji koji mogu nekoga na različite načine zarobiti, ali strasti su u pravilu protuprosječne, transformativne, cijeloživotne i unapređuju ne samo nas, nego i zajednicu kojoj se obraćamo.”
Ovim riječima je autorica, kazališna kritičarka, teatrologinja i sveučilišna profesorica Nataša Govedić započela predstavljanje svoje knjige Strasti, kondicionali.
Promocija je održana 29. svibnja na Novoj akademskoj sceni F22, a o knjizi su govorili: Selma Banich (plesna umjetnica i koreografkinja), Mario Kikaš (komparatist i etnolog); Vilim Matula (glumac), Sibila Petlevski (teatrologinja i spisateljica, Goran Sergej Pristaš (dramaturg i redatelj) te Vjeran Zuppa (teatrolog i dramaturg).
Predstavljanje je započeo Vilim Matula istaknuvši kako se radi o djelu koje fascinira svojom sustavnošću, a time i o odličnom orijentiru za daljnja istraživanja. Slično je ustvrdio i Vjeran Zuppa posebno se osvrnuvši na opseg teorijskih refernci i pomno izabranih primjera iz dramskih tekstova.
Mario Kikaš je naglasio kako je iznimno zanimljivo da se ne radi o strogo znanstvenom pristupu strasti, već o pokušaju da ga se postavi kao nešto što se može gledati iz različitih perspektiva, nešto što u sebi sadrži sve elemente kazališnog života koji nisu samo trenutna sceničnost nego se tiču šireg konteksta i zajednice.
Sibila Petlevski je posebno naglasila autoričino aktivističko iskustvo čitanja djeci koje, kaže, suptilno prožima djelo.
“Ne samo da se radi o knjizi koja zalazi u područja interpretacije i otvara mnoge mogućnost izvedbenosti znanosti, riječ je i o djelu iz područja pedagogije, o načinu na koji se strastvenost pretače u proces prenošenja znanja.”
Selma Banich je za promociju pripremila bilješku Pet zamišljenih akceleracija; Jedna gesta.
Sama autorica je naglasila da joj je namjera bila desakralizirati strasti, a ne ih vezati uz kontekst religijske pasije.
“Trudila sam se biti svjetovna, baviti se umjetnicima, djecom, pedagozima i njihovim iskustvima, s dubokim povjerenjem da mi ljudi jedni od drugih možemo najviše naučiti o strastima – mnogo više nego što možemo naučiti slušajući ili skrivajući se iza različitih propovjedaonica.”
