U sklopu temata ‘Život i problemi LGBT HIV+ osoba’ koji možete pratiti na portalu CroL, Antonela Marušić se u Klinici Fran Mihaljević susrela s profesorom Josipom Begovcem, voditeljem Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om koji upozorava da pogledom na epidemiološku krivilju u Hrvatskoj postaje jasno kako ona još uvijek raste, te da iako je opća razina epidemije kod nas niska, treba raditi na tome da krivulja promijeni smijer i počne opadati.
Profesor Begovac u razgovoru ističe kako je ponosan na činjenicu da je dio povijesti kada su otkriveni lijekovi koji mogu uspješno suzbiti umnožavanje virusa. „Od bolesti koja je bila 100% smrtonosna mi smo napravili jednu kroničnu infekciju s kojom se može živjeti i doživjeti gotovu normalnu starost. To je sigurno jedno od najvećih otkrića suvremene medicine u prošlom stoljeću.“
Stopa HIV+ među muškarcima koji prakticiraju seks s muškarcima (MSM) još uvijek u blagom porastu, a profesor Begovac pojašnjava da su razlozi tomu višestruki.
„Nažalost, mi mnogo puta ne želimo učiti na tuđim pogreškama. Katkad se o populaciji MSM-razmišlja kao o ljudima koji su u prosjeku bolje obrazovani i koji se znaju štititi. Ali navedeni stereotip nije točan, radi se o normalnoj populaciji u kojoj postoji široki raspon različitih ljudi različitih razmišljanja, obrazovanja i stavova. Svaka mlada i nova generacija je drugačija, nosi neka svoja razmišljanja i drugačije shvaćaju preuzimanje rizika. Mladi ljudi su skloni traganju, eksperimentiranju i općenito rizičnijem ponašanju. Činjenica je da, osim nekih bioloških razloga zašto se HIV lakše prenosi u populaciji MSM , stopu HIV-a među MSM populacijom uvjetuje i relativno ograničen broj partnera i veća vjerojatnost da se naiđe na zajedničkog partnera.“
Povećanju rizika širenja HIV infekcije pridonosi i ekonomska kriza i nezaposlenost.
„U vremenima ekonomske krize i nezaposlenosti često imamo rizična ponašanja poput konzumacije ilegalnih droga, alkohola, psihoaktivnih lijekova, mladi su često razočarani i sve navedeno je često povezano s rizičnim spolnim ponašanjem. Isto tako, u vrijeme krize nerijetko se štedi na preventivnim programima“, pojašnjava profesor i dodaje:
„Povezanost siromaštva i HIV-infekcije je dosta izražena čak i u razvijenim zemljama svijeta poput na primjer SAD-a. U Grčkoj je nakon prekida financiranja programa razmjene igala došlo do porasta novi HIV-infekcija među korisnicima droga. Naš je zdravstveni sustav socijalno osjetljiv tako da nezaposlene osobe kao i one bez primanja imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu što uključuje i besplatno liječenje zaraze HIV-om“.
Ključno je i postojanje centara za testiranje izvan zdravstvenih institucija, od kojih ljudi često zaziru jer se boje da će biti prepoznati i imaju osjećaj da se nedovoljno štiti njihova privatnost.
Danas u Zagrebu imamo dva centra u kojima se vrši testiranje izvan zdravstvenih ustanova. Jedan je LGBT centar u Petrinjskoj, drugi je CheckPoint Zagreb koji vodi HUHIV, no takav bi oblik testiranja trebao biti dostupan i u drugima dijelovima Hrvatske.
Na štetu pacjenata je i hrvatski zdravstveni sustav baziran na uputnicama zbog kojeg HIV+ osoba o svojoj HIV dijagnozi mora informirati liječnika opće prakse (koji je ponekad i obiteljski liječnik, tj. dijele ga ostali članovi njegove/njezine obitelji), liječnika specijalistu, ljekarnika/icu), no u Referentnom centru ovome pokušavaju doskočiti.
„Mi kažemo našim pacijentima da svom obiteljskom liječniku saopće da su HIV pozitivni. Ako oni to nisu u stanju učiniti, onda ih mi usmjeravamo prema pojedinim liječnicima obiteljske medicine za koje znamo da prihvaćaju HIV-pozitivne osobe i za koje znamo da ih HIV-pozitivne osobe također prihvaćaju.“
Ipak, niti ovo nije moguće učiniti u svim sredinama, pa je tako u slučaju da HIV-pozitivna osoba živi u jednoj maloj sredini često nije moguće naći drugog liječnika, a kada bi se saznalo za zaraženost HIV-om, život HIV-pozitivnoj osobi bio bi nemoguć.
Naglašavamo da je u tijeku savjetovanje o nacrtu novog Nacionalnog programa za suzbijanje HIV/AIDS-a 2016.-2020., koji kao i prošli, naglasak stavlja na prevenciju.
„Hrvatska mora imati ciljanu prevenciju HIV-a, novac treba ići tamo gdje se mogu očekivati najbolji rezultati. Treba osnažiti prevenciju u MSM populaciji. Naravno, treba održati i sve pozitivno od ranije, centre za dobrovoljno i anonimno testiranje, nisku razinu epidemije među korisnicima droga, edukaciju itd.“