Gotovo šestotinjak žena koje su obavljale posao čistačica u uredima grčkog Ministarstva financija otpušteno je prije 16 mjeseci. Krizom pogođena Grčka slijedila je upute vjerovnika o rezovima u javnom sektoru i na cjedilu ostavila sredovječne majke i bake čiji su životi već bili potreseni niskim plaćama i gotovo nehumanim uvjetima rada.
Njihov glasni ustanak pročuo se čitavom Europom, a one su postale heroinama ne samo vlastite profesije, već i svih radnika koji su se tijekom godina našli u sličnoj situaciji.
Iako nemaju prijašnjeg iskustva s bilo kakvim oblikom aktivizma, ove žene su se ujedinile pod simbolom ljubičastih zastava i crvenih gumenih rukavica, a njihovo kampiranje ispred Ministarstva zadalo je blagu glavobolju aktualnoj vladi. U isto vrijeme, grčke čistačice postaju svojevrsni amblem prkosnog nezadovoljstva koje priprema tlo za podizanje mlade ljevičarske stranke Syrize, ususret skorašnjih izbora.
Ono što ove majke, bake, supruge, udovice i rastavljene žene naglašavaju jest da im čišćenje svakako nije bio prvi karijerni izbor, no prošle su kroz sva iskušenja koja otežavaju živote žena – smrt supruga, razvod, obiteljsko nasilje, nepostojanje sustava za skrb o djeci.
Mnoge od njih dolaze iz ruralnih područja i bile su zaposlene u tekstilnim industrijama koje su se, uglavnom zbog dolaska jeftinije konkurencije, ali i preseljenja radnog okruženja u zemlje trećega svijeta – ugasile.
U tim trenutcima političke borbe, i pozicija i opozicija je u zamjenu za glasove nudila poslove u javnom sektoru, a upravo su oni predstavljali ohrabrujuću nadu za ostvarenje snova o prelasku u srednju klasu.
Dina Papoutsi, jedna je od njih, i priznaje da je do posla čistačice došla preko jednog člana parlamenta. Njezina kći Maria (33) dodaje: „ Ovo je Grčka koju su stvorili naši roditelji, bake i djedovi. Imali smo vladu koja nam je osiguravala raznorazne usluge i nastavili/e smo glasati za njih jer nam je to osiguravalo ugodan život – sada se sve to okrenulo protiv nas. No, tako smo bili/e naučeni/e”.
Upravo oni koji ne podržavaju čistačice tvrde kako su uživale privilegije sve ove godine, a sada se bune jer su sve izgubile. Međutim, čistačice nisu imale visoke plaće, nisu imale plaćeni godišnji odmor, niti pravo na rodiljni dopust, a do 2005. godine niti kakvu takvu sigurnost, jer su ugovori na neodređeno potpisani tek tada. Njihova borba je borba usmjerena na prava svih radnika/ca, bez podjele na javni i privatni sektor, ističe Papoutsi.
Prema Vlasii Dimitrakopouloi, plaće čistačica u privatnom sektoru spustile su se na tri eura po satu, a normalnim su postali i neisplaćivanje plaća, neprijavljeni radnici/e pa čak i seksualno zlostavljanje. Ako se požališ, dobiješ odgovor: „Znaš li koliko njih vani čeka da zauzme tvoje mjesto?“
Yannis Karouzos, odvjetnik koji se bavi radnim pravom, kaže kako je poslodavac u ovo vrijeme postao kralj, te da u bilo kojem trenutku može radnika/cu pozvati u svoj ured ponuditi mu nižu plaću, a ako odbije otpustiti, bez ikakvih problema.
On vodi pravnu bitku pravnu bitku čistačica, pokrenutu prošle godine zbog polovičnog isplaćivanja plaća uz očekivani otkaz. Vladu se tuži zbog kršenja ugovora, a kako navodi Karouzos rezultat parnice itekako ovisi o stranci koja će stupiti ili ostati na vlasti.
Spomenuta Syriza je razvila blizak odnos s čistačicama i obećala je zalaganje za radnička prava. Aktualna vlast tvrdi kako su otkazi bili neizbježni s obzirom na naputke vjerovnika, no čistačice ističu da vlada otpušta najranjivije, te da su upravo one odabrane jer nitko nije očekivao da će se pobuniti.
Iako je spomen Syrizine pobjede u Bruxellesu i Berlinu glavni razlog za anksioznost, grčke čistačice, a i mnogi drugi razočarani dosadašnjom političkom scenom, ne nadaju se samo pobjedi, već i ispunjenju danih obećanja. [A.P.] BBC…
