Syriza je izbornim savezom, društvenom mobilizacijom odozdo i obećanjima društvene, gospodarske i političke renesanse, u nedjelju odnijela pobjedu na parlamentarnim izborima. Svijet je u iščekivanju posljedica.
Osnutak Syrize
Syriza je izborna koalicija nastala 2004. udruživanjem različitih grčkih stranaka i akronim je za Synaspismós Rizospastikís Aristerás i doslovno znači Koalicija radikalne ljevice. Najveća stranka u savezu je stranka novoizabranog premijera Alexisa Tsiprasa, Synaspismos (SYN), nastala 1991. nakon raspada Komunističkog pokreta. Ostatak koalicije čine manje stranke ekstremne ljevice, poput maoističke Komunističke Organizacije Grčke (KOE), trockističke Međunarodne Radničke Ljevice (DEA) i brojne druge, uglavnom komunističke orijentacije, poput Obnovljene komunističke ekološke ljevice (KOA). Zbog koegzistencije različitih političkih stranaka, Syriza ima vrlo „ekumenski“ pristup.
Ukratko rečeno, Syriza je rezultat kompleksne rekompozicije grčke radikalne ljevice. Od 1968. radikalna ljevica podijeljena je na dva pola: Grčku Komunističku Partiju (KKE) koja je sama imala dvije podjele (jednu 1968, i jednu 1991.), a dugi pol nastao je sa vrlo heterogenom strankom Synaspismos, koja se prvotno zvala Koalicija ljevice i progresa i bila je proeuropski orijentirana, no osnivanjem Syrize konačno se pozicionirala kao lijevo orjentirna stranka. Koalicija je isprva imala relativno skroman uspjeh, no uspjela je proći minimalan prag od 3% i ući u parlament.
Izbori 2012.
Veliki uzlet doživjela je na izborima 2012., kada dobiva veliku podršku radničkog sloja i urbanih centara koji su prije uglavnom glasovali za socijaldemokratski PASOK ili KKE. Naklonost biračkog tijela dobivaju zbog duboke društvene i ekonomske krize koja je prerasla u političku krizu, društvene mobilizacije, mreže solidarnosti koju je stvorila na lokalnoj razini, ali i slike koalicije kao „ljevičarske vlade koja se protivi mjerama štednje“. Nakon izbora počinje proces snažnije unifikacije.
Programski i ideološki identitet Syrize
„Syriza je hibridna stranka, stranka sinteze, s jednom nogom u tradiciji Grčke komunističke partije, a s drugom u novim oblicima radikalizma“, ističe Stathis Kouvelakis, član središnjeg odbora Syrize i vodeći predstavnik njegove Lijeve Platforme (postoji i Komunistička Platforma, a Lijeva je radikalnija i želi ostaviti otvorenu mogućnost napuštanja eura).
Syriza je koalicija ljevice antikapitalističkih tendencija, snažan kritičar struktura moći i trenutne devastacije grčkog društva. Važan dio njihovog identiteta je radikalizam i društvena mobilizacija, a identificiraju se kao predstavnici radničke klase. Syriza podržava feminističke organizacije, prosvjede mladih, alter-globalizaciju, antirasističke pokrete i LGBTQ inicijative, a istovremeno sudjeluje i u sindikalnim pokretima.
„Međutim, preuzimanje vlasti od strane jedne partije i preuzimanje moći od strane radnika i potlačenih slojeva te ukidanje kapitalizma kao sistema sasvim su različite stvari. Grčki narod, kao i Syriza, sada se nalaze na raskrižju – hoće li se ostati u okvirima kapitalizma ili će se započeti s njegovim rušenjem, hoće li se i dalje prihvaćati diktati imperijalista iz EU ili će se raskrstiti s dugom i s protunarodnim mjerama štednje“, upozorava jedan od osnivača Radničke fronte koja se prozvala hrvatskom Syrizom, Petar Pavlović.
Synaspismos prvobitno nije bila stranka aktivista već stranka nekoliko zvučnih imena, no paralelno s ideološkim pozicioniranjem, aktivistička strana postaje izraženija, a organizacija uređenija. Podršku nalazi tijekom alter-globalizacijskih i antirasističkih pokreta među mladima i među sindikalistima koji predstavljaju radničku klasu. Synaspismos danas ima vrlo urbano biračko tijelo, koje velikim dijelom čine obrazovani.
Pitanje rodne jednakosti
Syriza je zagovarateljica ljudskih prava, za Kouvelakisa „politička struja koja je najmanje macho (prema grčkim standardima)“, no ipak ciljevi o rodnoj ravnopravnosti nisu smješteno visoko na listi prioriteta. Syriza ima nekoliko snažnih i karizmatičnih političarki poput odvjetnice Zoe Konstantopoulou, Nadie Valavani ili Rene Dourou koja je od svibnja 2014. prefektica Atene (a kojoj je 2012. jedan od desničarskih političara sasuo čašu vode u lice tijekom talk showa). Iako još uvijek rodno neuravnotežena, Syriza je ipak grčka stranka s najvećim brojem žena. Predložila je i neke konkretne pomake: pakt o kohabitaciji koji će se odnositi na sve parove i veće pridržavanje zakona o antidiskriminaciji.
{gallery}syriza-zene{/gallery}
Dok je mizogina retorika koja vlada na grčkoj političkoj sceni jednako odgovorna, mjere štednje, pokrenute za vrijeme vlade Georgea Papandreoua, te nastavljene za vrijeme Samarasove vlade, najviše ugrožavaju položaj žena. One su rezultirale visokom stopom nezaposlenosti i gubitkom raznih socijalnih olakšica, primjerice vrtića. Prema posljednjim podacima Svjetskog ekonomskog foruma, Grčka zauzima 91. mjesto po pitanju rodne ravnopravnosti, drastičan pad u odnosu na 60. mjesto koje je zauzimala u 2001. godine.
Prvi koraci
Prioriteti Syrize trebale bi biti hitne socijalne mjere: opskrba strujom za sva kućanstva, obroci u svim školama te adekvatan zdravstveni sustav iz kojeg je trenutno isključena trećina stanovništva. Nadalje, moraju povećati iznos minimalne plaće, izmijeniti sadržaj kolektivnih ugovora, zaustaviti privatizaciju, urediti socijalno zakonodavstvo i sporne poreze na imovinu. No, ključni zadaci su dug koji sada iznosi 177% BDP-a, pokretanje gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti.
Preostaje vidjeti kako će funkcionirati kompleksna i diferentna koalicija na vlasti. Naime, puno buke digao je već i njihov prvi korak, koalicija sa tri godine starom strankom populističke desnice Nezavisni Grci – ANEL, “jednom otvoreno kapitalističkom i reakcionarnom strankom“, koji „predstavlja otvorenu izdaju programa i volje stanovništva od strane vodstva Syrize“, smatra Pavlović. ANEL se poput Syrize protivi mjerama štednje, a Richard Seymour vidi ovu koaliciju kao promišljenu i ne nužno lošu (naknadno mu je i sam Kouvelakis odgovorio da je koalicija bila pragmatična, a ne strateška odluka), u kojoj Syriza na duge staze pokušava prodrijeti do i u svoju korist okrenuti i dio glasača desnice. Jacobin/PrecariousEurope…
