Objavljeno

Odgovor platforme 112 Ministrici Opačić

Nakon izjave Ministarstva socijalne politike i mladih kojim je izraženo čuđenje zahtjevom Platforme 112 da se obustavi natječaj za projekte namijenjene osiguravanju školske prehrane, u kojoj su podsjetili da u Ministarstvu funkcionira i dugoročna sustavna politika socijalne zaštite najugroženijih obitelji i djece što ne isključuje kratkoročne mjere poput ovih, ponovno se oglasila Platforma 112.

Njihov odgovor Ministrici Milanki Opačić prenosimo u cijelosti:

„Poštovana Ministrice socijalne politike i mladih te potpredsjednice Vlade,

sami ste u Vašoj reakciji na našu kritiku natječaja za udruge u svrhu subvencioniranja prehrane siromašne djece istakli da je sustav socijalne skrbi prekrut. No pitamo Vas, nije li Vaš glavni zadatak da sustav socijalne skrbi  omekšate i učinite osjetljivijim na različite potrebe,a ne da ga urušite? Nije li cilj učiniti ga pristupačnijim korisnicima, a ne udaljenijim?  

Ispravan put prema mekšem i otvorenijem sustavu socijalne skrbi koji će dosljedno i pravodobno odgovoriti na potrebe korisnika je smanjenje prekomjerne administracije, bolja umreženost podataka, veća aktivnost centara za socijalnu skrb u suradnji sa školama i obiteljima te bolje informiranje građana.

U tom sustavu, udruge imaju svoje važno mjesto kao inovatori i karika od povjerenja prema građanima u potrebi koji su socijalno isključeni, a time i daleko od dosega institucija. No te odlike ni po čemu nisu važne za sustavno osiguranje prehrane tisućama djece – učenika uključenih u redovni obrazovni sustav za čije je roditelje to preveliki izdatak.

Ispravan put nikako nije osmišljavanje nepotrebnih natječaja kroz koje se udruge ubacuju kao posrednici između institucija, i to ni za što drugo osim za prebacivanje novca s jednog računa na drugi. Sve što predstavlja redovnu, masovnu i jednoobraznu naknadu ili uslugu treba koristiti prednosti dobro organizirane birokracije, a to su automatizacija, statističke podloge i izravni kanali komunikacije između institucija.

Kako je u praksi je očito je da samo Hrvatski Crveni križ, i eventualno Caritas, imaju dovoljno razvijenu mrežu da pokriju cijelu Hrvatsku – zašto se uopće raspisuje natječaj, umjesto da se izravno podugovore Crveni križ i Caritas? Zašto trošiti vrijeme i novac na suvišne procedure kojima se de facto urušava,a ne povećava transparentnost, ukoliko se unaprijed zna tko jedini može zadovoljiti uvjete?

No, još je važnije pitanje od toga zašto bi bilo koja organizacija, pa i Crveni križ ili pak Caritas, dobila proviziju  – u obliku troška za vlastiti posrednički rad koja može iznositi do 15% vrijednosti projektasamo za  to da proslijede novac s jedne do druge točke unutar sustava – od ministarstva do škole –  i to temeljem podataka koje ionako moraju dobiti od škola i centara za socijalnu skrb?  Zar su udruge teklići? Zar vrijedni volonteri i osoblje humanitarnih organizacija nemaju pametnijeg posla?

Zašto se Ministarstvo ne pozabavi uzrocima  sporosti i neosjetljivosti sustava, umjesto da rasipa novac i proizvodi kaos?I možda najvažnije pitanje, što ste radili tri godine da je danas sustav upravo takav da ga i sami opisujete kao „krut“? I dalje od Vas tražimo odgovore na naša pitanja.“


Povezano