Kairo i trg Tahrir postali su 2011. godine središte velikih prosvjeda koji su pod parolama „slobode“, „jednakosti“ i „dostojanstva“ okupili veliki dio Egipćana/ki. Danas, četiri godine kasnije, ta obećanja i dalje ostaju neostvarena piše The Guardian.
Prema izvješću koje je objavila udruga International Federation for Human Rights (FIDH), razina seksualnog nasilja drastično je porasla nakon vojnog preuzimanja vlasti u srpnju 2013. godine. Ono što je posebno zabrinjavajuće je podatak da to nasilje provode državni službenici, pripadnici vojske, policije i državnih snaga sigurnosti, kao način osvete i kontrole nad onima koje vladajući smatraju „opasnima za državnu sigurnost i poredak“, uz prešutno odobravanje vlasti.
U izvješću se dokumentiraju slučajevi uznemiravanja, silovanja, silovanja predmetima, analnih i vaginalnih ‘testova djevičanstva’, elektrošokovi genitalnih organa, kao i ucjena i javno sramoćenje kako bi se eliminiralo javno prosvjedovanje.
Brojne udruge posvećene ljudskim pravima ističu kako je vjerojatnost da će žena biti seksualno napadnuta ako je uhićena iznimno visoka jer policajci smatraju da im je dužnost da ‘discipliniraju’ zatvorenice. Žene nisu jedine koje trpe seksualno nasilje. Politički zatvorenici, posebno pripadnici raspuštenog i zabranjenog Muslimanskog bratstva i ostali politički disidenti, kao i ‘obični’ uhićenici, studenti, LGBT osobe, pa čak i djeca u maloljetničkim pritvorima česte su mete.
Korištenje seksualnog nasilja kao načina kontrole i ponižavanja protivnika nije novost u Egiptu i ostatku Arapskog svijeta, prvenstveno zbog tabua koji okružuju seks i seksualnost u toj regiji i snažne asocijacije seksa sa sramom. Žene su osobito ranjive, jer njihova eksploatacija nosi dvostruku stigmu; ne samo da obeščašćuje njih same, već i njihove obitelji, jer se očevi, muževi i braća još uvijek smatraju ‘čuvarima’ ženske časti.
FDIH priznaje poteškoće u verificiranju mnogih svjedočanstava koja su prikupili i utvrđivanju krivnje optuženih, što nije čudno. Egipatske vlasti nisu kooperativne kod istraga koje se tiču njihovih nedostataka. S druge strane, žrtve se često srame govoriti o svojim iskustvima upravo zbog očuvanja obiteljske časti, a za one na vlasti seksualno nasilje je jednostavan način kako kontrolirati svoje žrtve. Video zapisi silovanja koji su snimljeni mobitelima državnih službenika iznimno su moćna vrsta seksualne ucjene. Sama prijetnja objavljivanjem je dovoljna da odvrati žrtvu od prijavljivanja zločina.
Ako je i manji dio prikupljenih svjedočanstava istinit, slika režima kojeg opisuju je zastrašujuća. Usprkos tome, predsjednik Abdel Fatah al-Sisi uživa potporu čak 80% stanovnika/ca Egipta. Egipćani/ke žele stabilnost nakon godina nemira i okupili su se oko predsjednika koji obećava sigurnost. Čak ako ne odobravaju represiju koja se provodi, većina njih će zatvoriti oči pred proizvoljnim uhićenjima, masovnim privođenjima i upitnim kaznama, ukoliko smatraju da se time održava stabilnost i mir. [V.U.] TheIndependent…
