Pred održavanje drugog po redu „Hoda za Život“ u Zagrebi i Splitu izvedene su gerilske akcije nezadovoljnih građana/ki. Platforma za reproduktivna prava, piše Libela, održala je noćnu akciju ispisivanja iskustava žena u prostor grada Zagreba, kojom želi progovoriti o glavnim problemima s kojima se suočavaju žene koje žele pobaciti. Istovremeno, u Splitu je održana noćna akcija kojom se željelo podsjetiti na to da pod parolom zaštite života organizatori Hoda za život traže zabranu prava i slobode žena na slobodno odlučivanje o rađanju.
Službenica na prijemu me prijezirno gledala, govorila mi je da je svaki život jednako vrijedan i nagovarala da se predomislim, samo je jedno od brojnih iskustava posramljivanja i pokušaja odgovaranja od pobačaja.
Stalno sam imala osjećaj da radim nešto ilegalno jer su mi na svakom koraku bile uskraćivane relevantne informacije o postupku, također je uobičajena priča u Hrvatskoj, upozoravaju iz Platforme.
Akcijom je poručeno:
Nećete skrojiti novi Zakon o pobačaju! Nećete nas zastrašiti i ušutkati! Zbog priziva savjesti, visokih i neujednačenih cijena te društvene stigme koja tjera žene da se osjećaju “kao kriminalke”, pobačaj je već sada nedostupan. Stoga zahtijevamo ne samo očuvanje trenutnog Zakona o pobačaju, nego inzistiramo da se u novi Zakon uvrsti sljedeće:
– pobačaj kao besplatan medicinski zahvat, jer jedino je besplatan pobačaj zaista dostupan svima, bez obzira na ekonomski i društveni status žena;
– ukidanje priziva savjesti ginekologa i ginekologinja jer oni moraju poštivati prava pacijentica u reproduktivnoj medicini te njihovu dobrobit smatrati svojom prvom i osnovnom brigom;
– produljenje roka za izvršenje pobačaja na zahtjev do 12. tjedna – kao što je to slučaj u velikom broju zemalja.
Popis svih projiciranih poruka u akciji:
Rok od 10 tjedana opasno se bližio. Pitala sam prijateljicu za novac. I imala sam sreće jer mi je mogla posuditi.
Kad sam shvatila da sam trudna, bila sam doista očajna. Nisam željela pozvati drugo biće u svoj nesiguran život, u neprimjerene uvjete u kojima žive tražiteljice i tražitelji azila.
Ostala sam bez posla, suprug je radio dva posla, stalno smo se svađali. Imamo već dvoje male djece. U takvim okolnostima nisam mogla zadržati trudnoću.
Rekli su mi da pobacim negdje drugdje.
U bolnici u mom gradu nitko ne radi pobačaj. Posudila sam novac i otišla u privatnu kliniku u drugi grad. Roditelji nisu smjeli saznati.
Službenica na prijemu me prijezirno gledala, govorila mi je da je svaki život jednako vrijedan i nagovarala da se predomislim.
Pored mene je ležala žena, ispitivala me zašto sam tu. Poručila mi je da će me moje ‘dijete’,
nakon što ga ubijem, uvijek gledati s neba. Rasplakala sam se i okrenula joj leđa.
Znam da pobačaj nije bio pogreška i to sam od samog početka znala. Ipak, ne pričam o tome još otvoreno sa svima.
Stalno sam imala osjećaj da radim nešto ilegalno jer su mi na svakom koraku bile uskraćivane relevantne informacije o postupku.
Osjećala sam se kao kriminalka.
Organizatori/ce noćne akcije u Splitu su pak željele podsjetiti da je takozvani hod ili marš za život najveća manifestacija globalnog pokreta protiv pobačaja. Na transparentima su građani i građanke poručili ljudima koji su danas u maršu da hodaju protiv života i protiv slobode.
“Organizatori današnjeg događaja ni na koji način ne doprinose ni životu, ni obitelji, ni Hrvatskoj. Upravo suprotno, ugrožavaju život, zagovarajući ilegalan pobačaj u nesigurnim medicinskim uvjetima; ograničavaju obitelj na imaginarnu sliku mame tate i njihove brojne djece i ne priznaju pravo drugima i drugačijima na njihovu vlastitu obitelj; te nanose štetu Hrvatskoj jer djeluju protiv važećeg Ustava i zakona RH,” rekli su organizatori noćne akcije.
Mjesto okupljanja hodača, Zvončac, osvanuo je tako prikriven krvavim vješalicama i gazama kao simbolima ilegalnog pobačaja od kojeg i danas umiru brojne žene dok je ruta kojom marširaju sudionici današnjeg hoda zasuta je letcima i porukama za slobodu žena, kao i fotografijama sluškinja u Splitu za slobodno odlučivanje o svom tijelu.
