Kada u internetsku tražilicu utipkate ‘klinika za pobačaj’ odnosno ‘pobačaj’, neminovno ćete nabasati na lažne klinike koje su kao i druge tekovine američkog pokreta za život, u Hrvatsku uvezle vođe konzervativne revolucije Željka Markić, Stjepo Bartulica i Vice Batarelo.
Lažne klinike za pobačaje zauzele su internetsku domenu takvog naziva i preko nje, kako upozorava ugledni zagrebački ginekolog Dubravko Lepušić, šire potpune dezinformacije ili manipuliraju informacijama na temu prekida trudnoće i pritom nitko ništa ne može poduzeti kako bi se takva praksa zaustavila. Primjerice, tamo se tvrdi kako će čak 60% žena razmišljati o suicidu nakon pobačaja, a njih 28% će pokušati dignuti ruku na sebe. Žene se također plaši kako će se zbog tog zahvata dovesti u smrtnu opasnosti ili teško narušiti zdravlje.
Prema objavljenim podacima iz ove stranice stoje nevladine pro-life organizacije: Vigilare Vice Batarela (koji se zalaže za potpunu zabranu pobačaja u RH), Centar za trudnice ‘Djetešce, na sunašce!‘ i Udruga za obranu nerođenog djeteta Betlehem, koja osim u Zagrebu djeluje i u brojnim drugim gradovima u Hrvatskoj.
Neupućenie u vrstu pro-life marketinga kakvom se te organizacije služe vidjevši naziv ‘klinika za pobačaje’ mogu doista pomisliti da je riječ o medicinskoj ustanovi, a kako je hrvatsko javno zdravstvo već dobrano poharano liječničkim prizivom savjesti uslijed kojeg je u pojedinim bolnicama nemoguće obaviti zakonski dopušten prekid trudnoće, mnoge žene su se zasigurno uputile u takvu internetsku pretragu.
Otvaranjem stranice suočenie su s hrpom dezinformacija o teškim posljedicama pobačaja, navodi dr. Lepušić, među kojima je i ona da žene koje su pobacile imaju četiri puta veću vjerojatnost da umru već naredne godine od žena koje su trudnoću iznijele do kraja, a osim već navedenog zastrašuje ih se navodima da će nakon pobačaja biti aseksualne, podložnije riziku od raka, pa čak i promiskuitetne.
U rubrici često postavljena pitanja ističe se i kako žena nije jedina koja pati od posljedica pobačaja. „Istraživanja dokazuju da često i otac trpi od teških negativnih reakcija kada postane svjestan da je njegovo dijete ubijeno. Očeva patnja još je veća kada se on protivi pobačaju, a još mu je teže kada zakon, koji majku postavlja kao jedinu nadležnu nad trudnoćom, zabranjuje mu štititi život vlastitog djeteta koje dolazi na svijet“, istaknuto je, a očeva patnja je uspoređena s PTSP-om vojnika nakon Vijetnamskog rata.
Neodobravanje pobačaja, prati očekivano i negativan stav prema kontracepciji. „Kontracepcija ustvari, ne predstavlja alternativu pobačaju, nego pomaže njegovo prihvaćanje i širenje. Kontracepcija naime pogoduje mentalitetu koji traži uživanje i odbacuje žrtvu pod svaku cijenu. Na dijete se gleda kao na teret, problem, zapreku vlastitoj slobodi i samoostvarivanju. Kontracepcija guši u bračnim parovima želju za djecom i volju da ih se prihvati. Stoga kada kontracepcija zakaže i spriječi užitak, žene pobacuju bez skrupula. Kontracepcijski mentalitet dakle potiče da se pobačaji množe umjesto da ih uklanja. Naprotiv, bračni parovi koji odbacuju kontracepciju, teže će posegnuti za pobačajem.“
Kao odgovor na pitanje zašto bi se zakon trebao uplitati u privatno područje seksualnog života žene, naglašeno je kako ono što se zbiva u majčinoj utrobi nije privatna stvar žene.
„To je oblikovanje i razvoj ljudskog bića koje ima puno pravo na zakonsku zaštitu. Kada mu prijeti smrt, treba uzeti u obzir ne samo pravo, nego i dužnost uplitanja u život majke da se spriječi umorstvo djeteta. Intimnost majčine utrobe ne može dati majci dopuštenje da ubije unutar svojih zidova, kao ni što intimnost kuće ne može dati gospodaru pravo izvršiti ubojstvo unutar svojih zidova.“
Koliko je pobačaj strašan, osim obiljem pseudoznanstvenih teza, ekipa koja stoji iza ove stranice nastoji dokazati i dramatičnim iskustvima korisnica koje su ili bile slabe pa pristale na pobačaj koji im je život pretvorio u pakao ili su smogle hrabrosti, usprkos okolini, iznijeti trudnoću do kraja i zbog takve odluke su beskrajno sretne.
Cijeli sadržaj na ovoj stranici upregnut je dokazati tvrdnju kako je pobačaj ubojstvo nakon kojeg one koje su ga počinile stiže zaslužena kazna, a žene koje su abortirale automatski se ima smatrati čedomorkama, što je napad na ljudsko dostojanstvo budući da se takve osobe stigmatizira i nabija im se strašan osjećaj krivice.
Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova na problem spomenutih klinika upozorio je Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo uprave. Potonje ministarstvo proglasilo se nenadležnim za taj slučaj te ih je, kako je posvjedočio savjetnik pravobraniteljice Josip Grgić, uputilo na Ministarstvo unutarnjih poslova iz kojeg su pak poručili kako ništa sporno ili kažnjivo ne vide u postojanju i radu tih klinika.
Stručnjaci za internetsku sigurnost i zaštitu od štetnih i uznemirujućih sadržaja navode kako u konkretnom slučaju MUP doista ništa ne može napraviti jer se na stranici nalazi ograda, disclaimer u kojem piše: Ova stranica nastala je sa željom da se žene informiraju o pobačaju prije donošenja odluke jer smatramo da većina djevojaka i žena nije dovoljno informirana prije obavljanja induciranog (namjernog) pobačaja. Ova stranica ne predstavlja stvarnu kliniku u kojoj se može obaviti pobačaj i putem ove stranice ne možete rezervirati termin pobačaja.
Stručnjaci za online sadržaj (internet content) napominju kako činjenica da dezinformacije sa sporne stranice nekim ženama mogu biti uznemirujuće ne može biti temelj za kaznenu prijavu jer ih nitko i ništa ne priječi da tu stranicu napuste kad god ih je volja odnosno čim osjete da im ono što čitaju izaziva duševne boli. Međutim, ako korisnica ostavi svoje podatke na spomenutoj stranci pa bude zasuta mailovima uznemirujućeg sadržaja i ako takvi mailovi nastave stizati u njezin mailbox i nakon što ih zamoli da je ostave na miru, tzv. kliniku za pobačaje moguće je kao spamera prijaviti Carnetu, odnosno pružatelju internetskih usluga. Prijava treba sadržavati detaljno zaglavlje spam mail poruke i sam tekst.
U Sjedinjenim Američkim Državama gdje je tzv. pokret pro-life prilično jak i često agresivan protiv lažnih klinika za pobačaje bore se, između ostalog, i klinikama za planiranje roditeljstva koje građankama i građanima nude vjerodostojne i medicinski utemeljene informacije te korisne savjete kako prepoznati/izbjeći kontakt s lažnim pobačajnim klinikama i tzv. centrima krizne/neplanirane trudnoće. [I.E.M.] tportal…
