Foundacija Clinton objavila je sveobuhvatan izvještaj o stanju ženskih prava, kao i vizualan kartografski prikaz prema kojem je vidljivo da mogućnost sklapanja dječjih brakova uopće ne prati tradicionalnu podjelu na bogate i siromašne zemlje, ili istočne i zapadne.
Države poput Rusije, Kine i Etiopije zabranjuju brakove prije navršenih 18 godina, ali s druge strane mnoge zemlje u Amerikama dopuštaju ih uz ‘roditeljski pristanka i/ili kroz običajno pravo’.
Dječji brakovi ograničavaju ostvarivanje svih mogućnosti kod djevojčica te ostavljaju negativne posljedice na zdravlje, obrazovanje, ekonomsku samostalnost i zaštitu. Sklapanje brakova u ranoj životnoj dobi najčešći je među najsiromašnijom djecom u svijetu.
Chicago Tribune je 2004. objavio studiju koja je otkrila da se učestalost sklapanja tinejdžerskih brakova u SAD-u povećala za čak 50% u devedesetim godinama prošlog stoljeća zahvaljujući širenju razmišljanja ‘ne seksu prije braka’ u američkim školama, priklanjanju kulturi konzervatizma među nekim tinejdžerima te porastu straha među mladima od zaraze AIDS-om kroz promiskuitetnost.
Zapravo, dječji brakovi su manji problem u SAD-u nego što su u drugim zemljama sa sličnim zakonima. Do 2002., samo je oko 2.1% djevojaka između 15 i 17 godina bilo ‘u zajednici’, a tek 0.1% u braku. U Nigeru je do svoje 18. godine čak 39% djevojaka u braku, a u Boliviji taj broj iznosi 22%.
No, iako većina američkih saveznih država kao legalnu dob za brak navodi 18 godina, postoji mogućnost vjenčanja uz pristanak roditelja ili ako sudac misli da je to u njihovom ‘najboljem interesu’. Također, neke su savezne države tek nedavno ozakonile minimalnu dob za ulazak u brak nakon niza nesmotrenih zaruka između 20- i 30-godišnjaka i tinejdžerki.
Neki američki dječji brakovi rezultat su i pokušaja da se spriječi zatvaranje starijeg partnera zbog zakonske optužbe za silovanje.
Iako mnogi faktori utječu na prevladavanje pojave dječjih brakova, Fondacija Clinton smatra da su upravo zakoni ti koji igraju temeljnu ulogu definiranjem minimalne dobi za ulazak u brak koji zatim utječu na društvene norme i očekivanja. Kao primjer tome moogu poslužiti Maldivi koji su uvođenjem tog minimuma od 18 godina 2001. godine gotovo upola smanjili broj djevojčica koje ulaze u brak prije 18. godine. [J.A.] The Atlantic…
