„Na arapskom postoje brojne riječi za penis ili vaginu. Neki bi pomislili da nam jedini problem predstavlja koju iskoristiti. Ali, razmislite ponovno. Naš je problem to što ne koristimo niti jednu. Većina tih riječi postala je arhaična“, piše libanonska pjesnikinja i aktivistkinja Joumana Haddad.
Čak i kad razgovaraju o seksu, Arapi će se često služiti brojnim metaforama, pa će umjesto da riskiraju govoreći 'klitoris', reći 'cvijet raja' ili 'usnice raja'.
Iako se o seksu rijetko govori, o njemu se itekako misli, pokazuju to statistički podaci prema kojima su internetske seksualne pretrage najčešće u arapskom svijetu. Haddad to naziva kulturom dvoličnosti:
„Živimo u bermudskom trokutu seksa, vjere i politike. Naše lažno čistunstvo doseglo je takve razine da bi pomislili kako su većina Arapa netjelesna i vanzemaljska bića, koja su, nekako, rođena i odrasla bez spolnih organa, potreba, nagona ili fantazija“.
Kada govorimo o položaju žena, arapsku kulturu ona naziva i kukavičkom, te kulturom dvostrukih standarda. Radi se o sindromu Casanove i kurve. Žene imaju dvije opcije, mogu biti moralne i apstinirati, ili biti slobodne i izopačene.
„Od žene se očekuje da bude djevica do stupanja u brak, pojam časti vezuje se uz ono što joj je među nogama, a ženska tijela smatraju se imovinom. 'Slobodna' odrasla žena smatra droljom, a ne osobom koja svojevoljno odlučuje o svom tijelu, i o tome želi li spavati s jednim muškarcem, s njih pet ili nijednim.“
„Mi smo kultura nojeva“, kaže ona, „odlučna da zakapa glave u pijesak. Od Bejruta do Kaira, od Amana do Kuvajta, ispiranje mozgova, manipulacije i zaglupljivanje, kao i arapski ideal ženskosti, što znači da je vrlina sinonim za ženu (a ta vrlina znači striktno čestitost i apstinenciju), uništavaju ženske živote i tijela. Ovo licemjerje ne vodi samo nezadovoljstvu. Ono uvjerava žene da su njihova tijela darovi ili stvari, i da je jedina svrha tih tijela zadovoljiti muškaraca (supruga), ali ne i same sebe.“
Većina nesigurnih arapskih mačista bolesnima naziva žene koje žele ispunjen seksualni život. „Ne mogu ni zamisliti strahovitu ideju vagine koja je zahtjevna koliko i njihovi penisi. Vagine koja nije tu samo da se otvori, već da traži, pita, uzima i konzumira.“
„Neka im bude: bolesne smo“ kaže Haddad, i svim čistuncima i onima koji ih žele prosvjetiliti poručuje: „Tko vam je uopće rekao da se želimo izliječiti?“, međutim „dok god muškarci ne prihvate i ne poštuju činjenicu da žena posjeduje svoje tijelo, nikakva se stvarna revolucija ne može dogoditi u arapskom svijetu“. [Ž.V.] NewEasternPolitics...
