Disput je objavio kapitalno djelo Hannah Arendt Izvori totalitarizma u prijevodu Mirjane Paić Jurinić, u kojemu se jedna od najvećih filozofkinja 20. stoljeća bavi usponom i karakteristikama totalitarnih režima, koje se na žalost podjednako aktualnim čini i danas, zbog čega je obavezno štivo ne samo u teorijskom smislu nego i kao knjiga koja nam otvara oči u vezi suvremenosti koju živimo.
Knjiga Izvori totalitarizma jedno je od fundamentalnih djela političke filozofije, čija se monumentalnost ogleda i u stalnoj potrebi da se teze Hannah Arendt (1906-1975) propituje, kritizira, proglašava promašenima itd. Arendt je u intelektualnom smislu nezaobilazni titan što ne znači da je u svemu uvijek bila u pravu nego da se svi koji su došli nakon nje, a žele se baviti filozofijom i politikom moraju prije ili kasnije odrediti prema njezinu radu.
Originalni rukopis Izvora totalitarizma završen je ujesen 1949., više od četiri godine poslije poraza Hitlerove Njemačke, manje od četiri godine prije Staljinove smrti. Prvo izdanje knjige izašlo je 1951. Prema riječima Hanne Arendt, „bilo je to prvo moguće vrijeme da se artikuliraju i elaboriraju pitanja s kojima je njezina generacija bila prisiljena živjeti većinu svojih zrelih godina: Što se dogodilo? Zašto se dogodilo? Kako se moglo dogoditi?”.
Prijevod Mirjane Paić Jurinić sačinjen je prema kanonskom izdanju iz 1968., s autoričinom završnom redakturom i trima predgovorima.
Obuhvatna i iscrpna obrada relevantne teme totalitarizma podijeljena je na tri velike cjeline: u prvom dijelu Arendt razmatra uspon antisemitizma u Srednjoj i Zapadnoj Europi u 19. stoljeću. U drugom dijelu obrađuje europski kolonijalni imperijalizam od 1884. do izbijanja Prvog svjetskog rata. U trećem dijelu opisuje funkcioniranje totalitarnih pokreta, usredotočujući se na dva genuina oblika totalitarne vladavine u naše doba: nacističku Njemačku i staljinističku Rusiju. Razmatra preobrazbu klasa u mase, ulogu propagande u ophođenju s netotalitarnim svijetom i upotrebu terora koji je ključan za taj oblik vladavine. U tom završnom poglavlju Arendt analizira prirodu izoliranosti i osamljenosti kao preduvjeta za totalnu dominaciju.
Ključni dio knjige predstavlja objašnjavanje razlika između totalitarnih i autokratskih režima, s time da Arendt ističe kako totalitarni režim ne može postojati bez kontinuirane upotrebe terora and vlastitim građanima, kao ni bez dobro posložene i funkcionalne propagandne mašine čiji je glavni zadatak iskrivljavanje slike o ostatku svijeta koji nije totalitaran. Cilj je autoritarnog režima dobiti apsolutnu političku moć i uništiti opoziciju, dok totalitarni režimi teže kontroli nad svakim aspektom života, uključujući i ono privatno i obiteljsko. Pojedinca se izolira i čini usamljenim u društvu što je jedan od preduvjeta za uspostavljanje totalitarnog režima.
