U sklopu irskog književnog West Cork Book Festivala održat će se talent show, no mladi se neće natjecati u pjevanju ili plesanju, već u kvaliteti književnih rukopisa.
U sklopu irskog književnog Natjecatelji će trebati anonimno poslati stranicu teksta, a odabrani će se tekstovi pročitati pred tročlanom komisijom i publikom u kojoj će se skrivati i autori/ica. Svaki će sudac podići ruku kada čuje dovoljno, a čitanje će se zaustaviti čim sve tri ruke budu u zraku.
Na web-stranici festivala nema ni spomena o nagradama ni o mogućnosti potpisivanja ugovora s izdavačem, pa je najbolje čemu se sudionici mogu nadati mogućnost da se njihov tekst pročita do kraja.
Nije to loša opcija ako se prisjetimo koliko je danas teško doprijeti do izdavača koji će pristati pročitati tekst mladog i neafirmiranog autora/ice. S toga i postoje razne književne nagrade, poput Man Booker, IMPAC, Orange i Forward, koje pomažu autorima/icama da steknu ugled te da nakladnici čuju za njih.
Ipak, takvi natječaji, u koje se ubrajaju i Pulitzer prizes, podrazumijevaju mnogo čitanja i rada na tekstu, što je nemoguće u jednodnevnoj emisiji. Primjerice, mlada je novinarka Sara Ganim, koja je ove godine osvojila Pulitzerovu nagradu u kategoriji lokalnog izvještavanja za priču o seksualnom iskorištavanju na Sveučilištu Penn State, radila na toj priči čak dvije godine.
Novinarstvo nije isto što i književnost, no svako pisanje zahtijeva dugotrajan napor i trud te postepeno napredovanje u kvaliteti stila (Ganim kaže da treba početi od dna kako bi se svladao cijeli niz različitih vještina), a koncept televizijskih natjecanja talenata obično podrazumijeva samo instant-slavu koja najčešće traje godinu dana, odnosno do sljedećeg showa.
Spisatelji/ice koji se jave na Writer Idol ostat će anonimni te se očekuje da će se javiti ljudi koji pisanje uistinu shvaćaju ozbiljno, a ovakav bi im tip natjecanja mogao pružiti uvid što publika i iskusni kritičari misle o njihovom književnom radu. [M.L.]
