4. siječnja 2012. u dobi od 99 godina umrla je poznata fotoreporterka koja se cijeli život trudila i uspjevala „uloviti bit čovjeka u 125-om dijelu sekunde“ – Eve Arnold.
Rođena je 1912. u Philadelphiji, kao jedno od devetero djece, u siromašnoj obitelji ruskih Židova. Isprva je htjela biti liječnica, no to se promijenilo kad je na dar od dečka dobila kameru Rolleicord. Tijekom drugog svjetskog rata u New Jerseyu je vodila prvu američku automatiziranu tvornicu za razvijanje negativa.
Godine 1951. počela je raditi za agenciju Magnum kao prva žena fotograf. Kao jedinu fotografkinju često su ju slali da zabilježi manje bitne događaje koji su uključivali žene ili crnce, no zbog toga je u radu postala vrlo suptilna društvena kritičarka. Proputovala je Ameriku, Kinu, Bliski Istok i Ujedinjeno Kraljevstvo. Sa mužem i sinom šezdesetih se preselila u London gdje je živjela do smrti.
Svojom kamerom zabilježila je pokret za građanska prava 1960-ih i 1970-im u Americi, uspon McCarthya, živote prvih dama, filmske setove, ali i afganistanske nomade, kubanske ribare, njujorške konobare, berače krumpira, ruske političke zatvorenike.
Najpoznatija je po desetljeće dugoj suradnji s Marilyn Monroe, posebno po dirljivim fotografijama sa snimanja filma „Neprilagođeni“, koje su davale uvid u svijet Monroe godinu dana prije smrti. Bila je najdraža fotografkinja Marlene Dietrich, a snimala je i Paula Newmana, Jamesa Cagneya, Andya Warhola i boksača Rockya Marciana.
Godine 1971. režirala je za BBC dokumentarac ‘Behind the Veil’ koji se bavio arapskim haremima i hamamima, odnosno položajem muslimanki u društvu. Njene fotografije objavljivali su Life, Esquire, Harper’s Bazaar, Geo, Paris Match, Stern, Epoca i Sunday Times.
Arnold je bila poznata po bliskom odnosu sa svojim modelima. „Ako ste pažljivi s ljudima i ako poštujete njihovu privatnost ponuditi će vam dio sebe koji možete iskoristiti“ smatrala je.
Sitna, sijeda i povučena Arnold imala je nevjerojatnu energiju i bistar um. Nije štedila vrijeme ikako bi pomogla početnicima, a govorila im je kako je razlika između velikog i prosječnog fotografa u tome što velikani znaju iskoristiti slučajnost. Iako joj je prodaja njenih radova donijela financijsku neovisnost, vjerovala je kako su u fotografiji nažalost ljudi prestali biti važni, a zamijenili su ih novac i skupa oprema.
Odabir tema koje su je najviše zanimale opisala je ovako:
„Bila sam siromašna, i htjela sam snimiti siromaštvo; kada sam izgubila dijete bila sam opsjednuta rođenjem; zanimala me politika i htjela sam znati kako ona utječe na naše živote; žena sam i željela sam upoznati žene.“
{igallery 42}
Majstoricom fotografije (galerije na Guardianu, ChrisBeetles) proglasio ju je međunarodni centar za fotografiju u New Yorku, a britanska vlada odlikovala ju je počasnim OBE ordenom. 2003. godine. Nagradu za životno postignuće dobila je 2010. na Sony World Photography Awards. Telegraph, DailyMail… [K.H.]