Istraživanje ljudske prirode, međuljudskih odnosa i iskustava cilj je međunarodnog festivala etnografskog filma – ETNOFILm, a u ovogodišnjem sedmom izdanju mogli/e su uživati svi/e oni/e željni inspirativnih audiovizualnih istraživanja ljudske prirode, produktivnih druženja i kvalitetnog umrežavanja. Festival se, kao i svake godine, održavao u Rovinju, od 23. do 25. travnja, a mi smo ga posjetili/e posljednjeg dana.
Ono što je potrebno posebno istaknuti jest činjenica da su sve projekcije potpuno besplatne, što je smatraju organizatori/ce, nužno u tako maloj sredini. No, zanimljivo je da untoč tome projekcijska dvorana multimedijalnog centra u Rovinju nije bila popunjena do zadnjeg sjedala. Ipak je to neki film, i to ne igrani, već dokumentarni, a još povrh svega i etnografski, što god to značilo. Festival još uvijek privlači užu publiku, dakle uglavnom struku i filmaše/ice, uz pokojeg/u znatiželjnika/cu.
Obiteljski odnosi, društveni otpor i status manjina u filmovima domaćih autora/ica
Sedmo izdanje festivala nudilo je najveći broj filmova do sad. Tako su posjetitelji mogli pogledati 29 projekcija dokumentarnih filmskih formi, od kojih je većina imala premijeru u Hrvatskoj. Čak 21 film, od prikazanih 29, strana su produkcija, dok osam filmova dolaze od domaćih mladih snaga koje uključuju autore/ice poput primjerice, već nagrađivane Sabine Mikelić s filmom Motori koji je nastao u sklopu Restartove Škole dokumentarnog filma.
Motori prate odnos oca i sina, odnosno autoričinog brata i nećaka Marina. Iako oboje strastveni ljubitelji motora, otac se protivi želji sina za kupnjom motora. Prema riječima autorice, ideja za film je proizašla iz njezine želje da doprinese poboljšanju njihovog odnosa, a njezin trud urodio je plodom. Kako kaže autorica, „očito je strast bila jača od svađa i straha“.
Tu pored puta, film je Rasima Karalića koji prikazuje problem integracije romske manjine. Naime, pokraj autoceste Rijeka – Zagreb, na gradskom smetlištu nalazi se skupina Roma koji preživaljavaju upravo zahvaljujući gradskom smetlištu i onome što u njemu nađu. Riječ je o jedinstvenoj temi koja je slabo zastupljena, a autor je istaknuo da je cilj njegovog filma „prikazati društvu kako živi romska zajednica“. Naime, on je uvjeren da se njihov problem može riješiti, da im život može i treba biti lakši. Film svakako šokira prizorima, i prenosi jasnu poruku – tu smo, pokraj puta, kojim svakodnevno prolazi na tisuće automobila, kopamo po smeću, borimo se za život, ali nitko nas ne primjećuje.... Doduše, povremeno ih posjete predstavnici lokalnih vlasti, ali ne zbog suosjećanja i pomoći, već zbog prisilnog preseljenja - tamo gdje će biti nečiji tuđi problem.
Rasim Karalić u razgovoru s Bojanom Muckom, selektorom i voditeljem Q&A
Kratki dokumentarni film Svaki dan je Božić, autora Ante Zlatka Stolice, prati svakodnevicu autorove obitelji. Vjekoslav Gašparović u svom filmu S vama kroz život, propituje kako su nam odnos prema hrani modificirali supermarketi. Film donosi priču o zanemarivanju odgovornosti prehranjivanja vlastitog tijela te zaboravu procesa pripreme i obrade hrane. Film je dobio pohvalu za originalan vizualni pristup praksi društvenog otpora. Od domaćih filmova prikazani su još i film Davora Borića, Hrapoćuša i vitalac, koji govori o umijeću pripremanja tradicijskih delicija otoka Brača, zatim film Posljednji splavar, Drage Toromana koji prikazuje unutarnju borbu protagonista Fikreta u pogledu (ne)nastavka obiteljske tradicije splavarskog posla, te kratki je komični uradak Luke Čurčića Ne vjeruj nikome, koji mobitelom snima pojedince koji pokušavaju prijeći preko skliskog mosta, iako prethodno upozoreni što bi moglo uslijediti.
Propitivanje roda kao odmak od uobičajenog poimanja etnologije
Životna, energična, pomalo ekscentrična umjetnica u 40-ima, Tamara Navgo, priča nam priču o svom životu i o „svojim ljudima“ Čukčama, autohtonom narodu najsjevernije ruske regije - Čukotke. To je ukratko radnja filma Ja sam Čukča, Svetlane Osipove, ruske novinarke koja je ovaj filmski portret snimila kamerom iz ruke, tijekom pauze od televizijskog posla.
Protagonistica Tamara u rodnom kraju više nema živućih predaka, i živi u Laplandu u Finskoj, gdje je film i sniman. Priča nam priču o svom djetinjstvu, o odnosima Rusa i Čukča, o Lenjinu, ljubavi, patnji, boli, svojoj kćerki, poeziji, i još mnogo toga. Sve je to začinjeno Tamarinom strastvenošću, intenzivnošću, luckavošću i nevjerojatnom energijom, uz taman dovoljnu dozu komičnosti.
Svetlana Osipova doputovala je iz Moskve
Ovo je samo nagovještaj stranog dijela programa, koji je ponudio zaista velik izbor filmova, poput južnoafričkog filma Sestrinstvo, autora Rogera Horna koji prikazuje život transrodnih južnoafričkih vinarica koje se svakodnevno susreću s predrasudama u svim aspektima života.
Film Niti švicarske autorice Babette Bürgi, etnografski je portret onih koji se nalaze izvan klasične rodne dihotomije. Film prati živote Romea i Mira te kroz njihove živote nastoji objasniti kompleksnost definiranja kategorije roda. Gorki med , film je holivudskog autora Roberta Lemejsona, koji portretira tri poligamne indonezijske obitelji. Šokantan je to prikaz psihičkih borbi, ekonomske i emocionalne težine kroz koje prolaze žene.
Završni dan festivala bio je prožet ugodnim druženjima, gledanjem filmova, sjanom zabavom i naravno – nagradama.
Nagrade su 'pokupile' Sjedinjene Američke Države, Portugal, Irska i Belgija. Čuvari voćnjaka, film autorice Bryony Dunne, proglašen je najboljim filmom u kategoriji profesionalnih etnologa/inja i antropologa/inja. Film je sniman na planini Sinaj, a prati dva beduina koji u svom voćnjaku koristeći znanje i ljubav, pokušavaju sačuvati jedno od posljednjih uporišta biljnog života u prostoru koji mu ne dozvoljava živjeti.
Film 52 ljeta, Portugalca Fabia Cunhe, nagrađen je u kategoriji autora/ica koji/e nisu profesionalni/e etnolozi/ginje i antropolozi/ginje, a prikazuje život bračnog para u ruralnom dijelu sjeveroistočnog Portugala, čije 52 godine dugi brak je opstao i ojačao zahvaljujući zajedničkom bavljenju poljoprivredom.
Zlo sjeme, film belgijskih autorica Catherine Wieland i Caroline Vercruysse, ponio je nagradu u kategoriji profesionalnih etnologa/inja i antropologa/inja u TV produkciji. Film nas vodi u podzemni svijet briselskih grafita i taggera, nastojeći otkriti viziju koja se krije iza tog aktivističkog pokreta.
Natasha Raheja i Clara Kleininger čestitaju si na nagradama
Među studentskim filmovima istaknuo se film Indijski odljevi autorice Natashe Raheje, doktorandice antropologije. Prateći tihu sveprisutnost poklopaca za šahtove u New Yorku, autorica nas vodi u zemlju svojih djedova i prikazuje nam život radnika-proizvođača poklopaca za šahtove. Kroz film nam otkriva teške i mukotrpne procese izrade poklopaca, kroz koje svakodnevno prolaze na tisuće indijskih radnika.
Posebno priznanje za demistificiranje kulturnih stereotipa otišlo je u ruke mlade moldavske studentice vizualne antropologije Clare Kleininger za film Dobar dan, koji govori o brakovima između Moldavki i Japanaca.
Značaj ETNOFILm festivala sve više raste i od svog osnutka 2009. godine do danas postao je najznačajniji festival etnografskog filma u Hrvatskoj. Svakako zaslužuje veću pažnju od trenutne, budući da u Hrvatsku donosi globalne trendove, međunarodnu suradnju te potiče mlade kreativce/ke i talente. „U vremenu dubokih socijalnih i ekonomskih kriza – koje već godinama ne jenjavaju – prilika da produbimo interkulturne odnose i iskustva te da se upoznamo i surađujemo čini se važnijom nego ikad“, ističe direktorica ETNOFILm festivala, Tamara Nikolić Đerić.
Zara, maskota festivala 🙂
Piše: Ana Marković Čunko
