Premijera novog 25-minutnog uratka Hane Jušić dupkom jeispunila kino Tuškanac, što ljubiteljima filma, što članovima obitelji i prijateljima, a nakon odgledanog filma zadovoljstvo na licima posjetitelja otkrivalo je da opet uspjela napraviti izvrstan film.
Film je svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je najavljen kao film koji govori o bezazlenoj ženi koja bježi iz braka uglavnom svedenog na – meso.
Sam naziv filma Da je kuća dobra i vuk bi je imao odmah na prvu „vuče“ na priču s poukom, onakvu iz knjiga braće Grimm ili H.C. Andersena. Divna pak fotografija Jane Plećaš, u filmu koji je snimljen 16 mm kamerom kupljenom skromnim sredstvima dobivenih od Akademije dramskih umjetnosti, u ovom kratkom vremenu potpuno vas uvlači u ambijent obiteljskih okupljanja početkom devedesetih.
To je vrijeme kada je ideal života predstavljao model „moja kućica, moja slobodica“, a taj ideal obuhvaćao je i nekoliko generacija obitelji pod istim krovom. Konvencionalna obitelj iz neke ruralne sredine koja u svojoj kući(ci) ima mesnicu i opskrbljuje lokalno stanovništvo potpuno je obična sve do trenutka u kojem glavna glumica doživi a-ha moment i kada postane svjesna onog nesvjesnog.
Motiv mesa kao motiv životinjskog u nama, koji nas tjera da idemo kroz život po principu „u se, na se i poda se“ nikako se ne uklapa u koncepciju života glavne junakinje, najmlađe odrasle članice obitelji.
Očekivanja malograđanske sredine, ona nikako ne može ispuniti. Spontanost je natjera da uzme kolač i poremeti red na tanjuru, a čini se da ne razumije ni pravila ponašanja koje svaka mlada udana žena treba znati kada ulazi u nečiju kuću.
Potpuno neuklopljena, izolirana od užurbane svakodnevice, usamljena u osobnom odnosu sa jednako tako mladim suprugom i nemoćna pred pravilima „njegove“ obitelji i golemim količinama mesa na koje je unaprijed osuđena „dok ih smrt ne rastavi“, bježi. Bježi, prema nekom odredištu u kojem možda ne rastu palme, ali će uspjeti doživjeti onaj kratki trenutak sreće koji mnogi nikada ni ne osjete.
Film je snimljen zahvaljujući sjajnim mladima ljudima: scenaristica i redateljica Hana Jušić, sound dizajner Martin Semenčić, montažer Jan Klemsche, direktorica fotografije Jana Plećaš , producentice Tina Tišljar i Tena Gojić.
Svakako pokušajte otkriti tko je Milica.
Piše: Ana Pavlić
