Comfort Women Wanted je projekt korejske umjetnice Chang-Jin Lee napravljen u spomen na 200 000 žena koje je japanska vojska otela i prisiljavala na seks s vojnicima u Drugom svjetskom ratu. Točan broj mladih žena (neke od njih su imale svega jedanaest godina) koje su Japanci oteli iz domova i odveli u vojne bordele još uvijek nije poznat, no procjenjuje se da ih je samo 25% preživjelo. Bile su kontinuirano prisiljavane na seks (pedesetak puta na dan), pa većina preživjelih zbog posljedica silovanja i spolnih bolesti nije mogla imati djecu. O ovom najvećem primjeru trgovine ljudima u 20. stoljeću do nedavno se vrlo malo znalo. Preživjele žrtve su zbog srama dugo skrivale istinu o sebi, no 90-ih su konačno počele govoriti o užasima koje su proživljavale u zatočeništvu gdje su ‘tješile’ japanske vojnike.
Putujući Azijom 2008. i 2009. godine Chang-Jin Lee se je upoznala s nekim od preživjelih ‘tješiteljica’ (Comfort Women, na japanskom jugun ianfu) u Koreji, Kini, Tajvanu, Indoneziji i Japanu, te snimila njihove priče. Također je intervjuirala i vojnika koji je u Drugom svjetskom ratu služio u japanskoj vojsci i svjedočio zlostavljanju tih žena. Projekt Comfort Women Wanted je dobio ime po originalnom tekst oglasa objavljenih u novinama za vrijeme rata. Takvi oglasi nisu polučili željeni rezultat pa su do djevojaka počeli dolaziti prevarama i otmicama. Priče preživjelih ‘tješiteljica’ i vojnika možete čuti na internetskoj stranici umjetnice i to ispričane njihovim glasovima. Na stranici se nalazi i blog koji govori o tom putovanju Azijom, fotografije ‘tješiteljica’ i nekadašnjih vojnih bordela.
