Objavljeno

AŽKZ najavila ustavnu tužbu protiv novog Obiteljskog zakona: Vraćaju Hrvatsku u srednji vijek

Ne promijene li se, nakon javne rasprave, teze iz nacrta prijedloga Obiteljskog zakona i zaživi li novi zakon na predloženim temeljima, Autonomna ženska kuća – Zagreb (AŽKZ) podnijet će ustavnu tužbu protiv takvog zakonskog rješenja.

No prvo će, nakon što su jučer obznanjene teze za javnu raspravu, napustiti radnu skupinu pri Ministarstvu socijalne politike, u čijem je širem sastavu sudjelovala i njihova predstavnica. Najavila je to za tportal Neva Tolle, predsjednica AŽKZ-a, upozoravajući da je nacrt prijedloga Obiteljskog zakona ‘zastrašujuće konzervativan’ i ‘Hrvatsku vraća u srednji vijek’

Obavezna predbračna savjetovanja koju će moći obavljati i vjerske zajednice, obavezno posredovanje u procesu razvoda braka – ne samo u centrima za socijalnu skrb, nego i kod drugih ‘miritelja’ kojima bi se za takvu djelatnost izdavale i odgovarajuće licence, opet uključujući vjerske zajednice – te redefiniranje i nova regulacija instituta izvanbračne zajednice – neke su od ‘Teza za izradu novog Obiteljskog zakona’, koje je Ministarstvo socijalne politike i mladih pod ravnanjem tehničke ministrice Bernardice Juretić jučer uputilo na 30-dnevnu javnu raspravu.

Radnom skupinom za izradu tog nacrta, formiranom u svibnju ove godine, rukovodi dekanica zagrebačkog Pravnog fakulteta Dubravka Hrabar, inače suradnica udruge U ime obitelji, čije je zaštitno lice Željka Markić. Grupa je sastavljena od čak 27 članova, podijeljenih na uži i širi sastav, a u potonji je, kao predstavnica nevladinih udruga, u ime AŽKZ-a ušla i odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić. Njezin glas, ističe Neva Tolle, nije imao nikakvog utjecaja na oblikovanje nacrta zakona.

“Katolička crkva uzela je toliko maha da snažno utječe na politiku i krojenje zakona po kojima će ljudi živjeti u ovoj zemlji. To Crkva može činiti isključivo i samo zahvaljujući potpisanim Vatikanskim ugovorima, no unatoč njima – moramo imati trodiobu vlasti, koju naša politika ne poštuje”, napominje Tolle, te ističe da nacrt prisiljava žene i muškarce na predbračno savjetovanje koje će, između ostalih, moći raditi i vjerske zajednice.

“Dakle, predbračno savjetovanje o pravnim učincima braka obavljat će svećenik!”

Kao alternativa obligatornom savjetovanju, u nacrtu je predloženo eventualno uručenje prigodnih tiskanih materijala prilikom prijave namjere sklapanja braka. “Pa to će se iza prvog ugla bacati u koš za smeće”, komentira Tolle. No nije li problematično to što budući supružnici često nisu upoznati sa svojim pravima i obavezama, recimo oko bračne stečevine?

“Ne, nije, jer ih s tim pravima dan-danas upoznaje matičar, kao što je to bilo i u bivšoj državi. Naravno da su veliki problemi pri podjeli imovine, kao i uvijek kad se ljudi rastaju, uz sve emocionalne stresove i duboka razočaranja. Ali zar zbog toga moramo dijeliti letke, zar zbog toga mora svećenik mene i mog budućeg partnera savjetovati o pravnim učincima razvoda? Što će mi svećenik reći? Da ću, ako razdvojim ono što je Bog spojio, gorjeti u paklu?”, retorički pita Tolle, dodajući da se pila postavlja naopako.

U sklopu obaveznog posredovanja prilikom razvoda braka cilj je u ‘ispitivanju (izvan)bračnih drugova o uzrocima koji su doveli do poremećenosti njihovih (izvan)bračnih odnosa, uz nastojanje posredovatelja da se ti uzroci, ako je to moguće, otklone’. Tolle ocjenjuje da je to jednostavno previše strašno; podsjeća na jugoslavenski zakon otprije 70-ih godina, kada se predmnijevalo da jedan od partnera mora snositi krivicu za razvod braka.

“Taj jedan bio je proglašen na sudu krivim za raspad braka i zapravo je ostao bez svega – bez djece, bez pola imovine, bez svega. Nedopustivo je da se krivica za raspad braka pripisuje jednom ili drugom partneru jer neće oba biti podjednako kriva – time se vraćamo u užasno teško, loše doba, prije 70-ih”, poručuje Tolle.

Što je s položajem djece u predloženim rješenjima?

“Već otkada je gospođa Opačić krenula s gospođom Rešetar u rekonstrukciju bivšeg Obiteljskog zakona, koji je zapravo bio prilično solidan – možda ga je trebalo poboljšati u nekim malim segmentima – puna su nam usta zaštite malodobne djece, a zapravo činimo upravo suprotno: djecu izlažemo nasilnim očevima bez mogućnosti zaštite od novog vala nasilja. To je užasno licemjerno”, ističe Tolle, dodajući da žene u takvoj poziciji da trebaju dobro razmisliti hoće li uopće rađati. Dogodi li se, naime, da žena odluči zbog nasilja prekinuti brak, ona će formalno biti razvedena, ali će neformalno biti ‘udana’ sve do punoljetnosti djeteta, s obzirom na to da i za najmanju sitnicu otac – nasilan otac – mora dati pismenu suglasnost majci.

Kroz nacrt prijedloga Obiteljskog zakona provlači se obrazloženje da su takva rješenja predložena u svrhu prevencije razvoda brakova te sprečavanja konfliktnih i složenih obiteljskopravnih postupaka. To je, smatra aktivistica, potpuni nonsens, jer je broj razvoda u Republici Hrvatskoj rekordno nizak, a brakorazvodni postupak traje jako dugo upravo zbog birokratskih komplikacija.

Zbog svega toga aktivistica najavljuje da će Autonomna ženska kuća – Zagreb ustati ustavnom tužbom ako postojeći nacrt prijedloga Obiteljskog zakona evoluira u zakonsko rješenje.

“Autonomna ženska kuća – Zagreb više neće sudjelovati u radu te stručne skupine jer ne možemo s punom odgovornošću preuzeti to na svoj obraz i svoja leđa. Napuštamo stručnu grupu i zato što je omjer postavljen tako da jedan disonantni glas ne može promijeniti ništa nabolje”, objašnjava Tolle.

Zaključuje da bi u suprotnom AŽKZ poslužio kao pokriće toj stručnoj grupi i Ministarstvu za donošenje zakona koji će ‘kao izrazit primjer loše prakse imati dalekosežne negativne posljedice za sve nas’. tportal


Povezano