Objavljeno

Anketa Udruge RODA ukazala na negativna iskustva i nezadovoljstvo žena

Foto: D. Kovačević/Novi list

Udruga Roda – Roditelji u akciji, vodeća hrvatska roditeljska nevladina organizacija, početkom je 2015. godine u sklopu akcije #SlobodaPorođaju provela anonimnu anketu o praksama u sustavu maternalne skrbi koju je pripremila skupina od šest nevladinih organizacija s prostora bivše Jugoslavije, uz pomoć stručnjaka iz Makedonije.

Anketu je ispunilo više od 4.000 žena od kojih je većina (92,2% žena) rodila u proteklih pet godina, a njihova iskustva sažeta su u izvješću o materalnoj skrbi. Tijekom akcije #SlobodaRađanju netom prije Međunarodnog dana žena 2015., anketa je provedena u pet zemalja: Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini (Republika Srpska i Sarajevo), Sloveniji i Makedoniji.

Anketa je pokazala vrlo poražavajuće statistike za hrvatsko zdravstvo, ali i za hrvatske poslodavce.

Naime, zanimljivo je da je u Hrvatskoj vrlo velik postotak visokorizičnih trudnoća (2014. godine taj je postotak iznosio 28,9%), a razlozi za to većinom proizlaze iz nedostatka razumijevanja poslodavaca u smislu osiguravanja lakših ili modificiranih radnih zadataka za žene i prakse da žene zbog trudnoće često dobivaju otkaz ili im se ugovor o radu ne produžuje.

Zbog ovakvih okolnosti, koristi se bolovanje za komplikacije u trudnoći kao socijalna mjera kako žene ne bi izgubile pravo na naknadu za rodiljni dopust. Međutim, bilo bi puno učinkovitije da država preuzme aktivniju ulogu u ostvarivanju sigurnosti zaposlenja za trudnice i kažnjavanju poslodavaca koji diskriminiraju trudne zaposlenice nego da se tako visoki postotak trudnoća proglašava visokorizičnima i da žene primaju naknade za bolovanje u trudnoći.

Nadalje, u Hrvatskoj se 99% poroda obavlja u nekom od trideset rodilišta, dok se zanemariv postotak obavlja u jednom privatnom rodilištu u Zagrebu. Ne postoje kuće za porode niti je zakonski uređena mogućnost poroda izvan bolnica, a ženama koje se za takav porod odluče nije osigurana asistencija primalje.

Što se tiče korištenja Kristellerovog hvata (pritiskanja fundusa), Rodina anketa iz 2013. o rutinskim bolničkim postupcima pokazala je da od trideset rodilišta, samo njih devet ne evidentira korištenje Kristellerovog hvata u protokolu u kojem se vode bilješke o tijeku poroda i ne postoje službeni podaci o korištenju Kristellerovog hvata. Ovaj postupak predstavlja rizik za majku i dijete te zabrinjava njegova rutinska upotreba u tako velikom broju slučajeva u Hrvatskoj.

Rezultati su vrlo zabrinjavajući i po pitanju traženja prava na pristanak za postupke koji se provode za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, kao i po pitanju komunikacije i nepoštivanja privatnosti žena od strane zdravstvenog osoblja.

Tako je 40% anketiranih žena izjavilo da nisu imale privatnost za vrijeme rađanja, 72% žena prilikom primitka na odjel rodilišta nisu pitali kako žele roditi, 61% žena uopće nije sudjelovalo u donošenju odluka u vezi postupaka za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, a 75% žena izjavilo je da im se pružatelji zdravstvenih usluga nisu predstavili.

Uznemirujuća je i činjenica da je 67% anketiranih žena izjavilo je da su pružatelji zdravstvenih usluga govorili o njima u trećem licu (ona, ono, ovaj slučaj), što uvelike doprinosi nepoštivanju žena i njihovom isključivanju iz procesa donošenja odluka za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda. Ovo je, naglašavamo, u suprotnosti sa smjernicama Međunarodnog udruženja ginekologa i porodničara (FIGO) o ustanovama za rađanje prijateljskima prema majkama i djeci.

U anketi je 19% žena izjavilo da su zatražile epiduralnu analgeziju ali im ona nije bila omogućena, budući da nije dostupna u svim rodilištima u istim količinama. Zaključeno je da se pristup epiduralnoj analgeziji treba poboljšati, ali se trebaju i što prije uvesti i osigurati nefarmakološke metode ublažavanja boli (naročito sloboda kretanja).

Tek nekoliko hrvatskih rodilišta nudi takozvane alternativne načine rađanja, uključujući korištenje bazena i stolčića za rađanje. Nažalost, u većini ovih slučajeva žene trebaju proći detaljne prenatalne pretrage kako bi se utvrdilo jesu li kandidatkinje za njihovo korištenje ili im se korištenje istih odbija ako njihova trudnoća i porod ne napreduju u skladu s određenim standardima. Samo je 14% ispitanica izjavilo da ih je osoblje upitalo žele li koristiti opremu za rađanje koja im je bila na raspolaganju.

Anketa je pokazala da se kao i u ostalim zemljama u regiji, ženama općenito ne dopušta da jedu ili piju za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, unatoč činjenici da za to ne postoji opravdanje kod žena s niskim rizikom za komplikacije.

Mnoga hrvatska rodilišta imaju premalo osoblja, što zajedno s kulturološkim normama povezanim s tretmanom žena za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, doprinosi tome da se žene osjećaju nesigurno i nezaštićeno za vrijeme poroda. Tako je 57% žena osjećalo da se pružateljima zdravstvenih usluga žurilo da one čim prije rode, 40% žena nije se osjećalo sigurnima i zaštićenima, a 33% žena osjećalo se usamljeno.

Velikim problemom pokazalo se i ograničavanje pratnji prilikom poroda koje u nekim rodilištima trebaju platiti naknadu u iznosu od 150-400 HRK. Osobe koje pružaju profesionalnu podršku tijekom poroda (doule) praktički su nepoznat pojam i ‘zabranjene’ su u mnogim rodilištima, a ženama je ograničen izbor osoba u pratnji i ne mogu pored partnera uza se imati sestru, majku ili prijateljicu. Bilo je i primjera kada su žene koje su u pratnji imale žensku osobu bile diskriminirane jer je bolničko osoblje pretpostavilo da su te žene istospolne partnerice. Također, ograničenja i zahtjevi vezani uz naknadu za pratnju na porodu stavljaju žene koje žive izvan većih gradova i žene iz određenih socioekonomskih skupina u nepovoljan položaj.

Velik je problem rodilišta u koja žene s invaliditetom ne mogu uz sebe imati svoje osobne asistente tijekom poroda unatoč činjenici da rodilište ne pruža nikakve specijalne usluge ženama s invaliditetom.

Na kraju ankete postavljen je niz pitanja u vezi učinka poroda na postpartalni period te učinka poroda na želju žene da ima još djece, gdje je 33% žena izjavilo da ih je iskustvo poroda navelo da ozbiljno razmisle o tome žele li imati još djece ili da ih je navelo da odluče da neće imati više djece, 28% žena izjavilo je da je njihovo iskustvo poroda imalo negativan učinak na njihovo općenito raspoloženje, a njih 58% je izjavilo da njihov porod nije bio onakav kakav su željele.

Ovi su rezultati slični rezultatima koje je dr. Anđelko Akrap dobio u svojoj studiji Činitelji demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj, gdje je trauma od prethodnih poroda bila na petom mjestu među razlozima zašto žene u Hrvatskoj nemaju više djece. Uzevši u obzir činjenicu da se Hrvatska tijekom posljednjeg desetljeća pa i dulje nalazi u demografskoj krizi, apsolutno je potrebno da vlada sastavi akcijski plan za poboljšanje skrbi u rodilištima kako porodna trauma više ne bi bila razlog zbog kojega toliko velik broj žena nema više od jednog djeteta.

U skladu s rezultatima ove ankete, RODA predlaže šest glavnih koraka kako bi maternalna skrb u Hrvatskoj postala naklonjenija majkama i kako bi se više temeljila na dokazima:

▹ Početi primjenjivati deset koraka inicijative za rodilišta – prijatelje majki, prvo na pilot lokacijama, a zatim na nacionalnoj razini
▹ Povećati samostalnost rada primalja i obujam ovlasti unutar i izvan rodilišta sukladno EU direktivama, posebice u pogledu dostupnosti primaljske skrbi na način da se omoguće vanbolnički i ambulantni porodi, skrb za trudnice, žene u porodu i babinjače, naročito u teško dostupnim područjima
▹ Početi primjenjivati prakse utemeljene na dokazima koje bi zamijenile zastarjele i štetne postupke onima za koje postoji znanstveno opravdanje
▹ Uvesti obuku vezanu uz komunikaciju s pacijentima u kurikulum znanosti o zdravstvenoj skrbi te također postaviti ovu obuku kao godišnju obavezu za pružatelje zdravstvene skrbi koji rade s trudnicama, rodiljama i ženama u postpartum periodu
▹ Poboljšati postupke ishođenja pristanka
▹ Osigurati trudnicama kvalitetne, lako dostupne informacije temeljene na dokazima kako bi mogle donositi informirane odluke u vezi skrbi koju primaju

Cjelokupnu analizu ankete možete preuzeti ovdje.

Povezano