Objavljeno

Analiza ženskog prijateljstva u Thelma & Louise i Muriel’s Wedding

Thelma & Louise snimljen je 1991. godine u režiji Ridley Scotta, iz pera scenaristkinje Callie Khouri, koja je za isti nagrađena Oscarom. Teoretičar filma David A. Cook, karakterizira ga kao „umjetnički veoma uspješan, ali društveno dvosmislen esej o pop feminizmu„. Žanrovski je čist, pravi ženski buddy movie.

Njegov zaplet smješten je u siromašni sloj američkog društva, u kojem dvije žene egzistiraju robujući svom mužu (Thelma ) i napornom poslu u restoranu (Louise). Jedan dan odluče otići na put i na samom se početku uspostavlja karakterna razlika: Thelma (Geena Davis) je potlačena u braku, udala se odmah nakon gimnazije, jako je lijepa, neobrazovana i muž ju vrlo očigledno vara. S druge strane, Louise (Susan Sarandon), radi naporno, nezavisna je i oštra na jeziku – sve ono što Thelma nije.

Prijateljstvo između Thelme i Louise počiva na principu zajedničkog oslobađanja, Thelma u Louise vidi svoj jedini spas, prozor u svijet i bijeg od muža tiranina, a Louise osjeća gotovo majčinsku potrebu da spasi Thelmu, da joj pokaže kako život ima mnogo više za ponuditi. Njih dvije ne prelaze niz malih prepreka, da bi došle do velike, krucijalne, već svoju avanturu započinju upravo ubojstvom muškarca koji je pokušao silovati Thelmu.

To je čin radikalnog oslobađanja dvije žene i učinjen je sredstvom koji je godinama odlika „muških„ filmova. Zločin koji oslobađa, parafraza je niza zločina koji su nad njima, nevidljivo i neprimjetno vršili muškarci i sistem u kojem žensko obrazovanje i mišljenje nemaju nikakvu vrijednost. Svjesne da za problem ne postoji rješenje, odlučuju se na zajedničko samoubojstvo kojim se film efektno završava. Thelma & Louise dao je direktan uvid u to da žene mogu biti jaki, živi likovi, koji se bore za slobodu.

Muriel’s wedding, u režiji P. J. Hogana, film je snimljen 1994. godine. Njegova radnja smještena je u Australiju i direktno se bavi odnosima unutar jedne obitelji koja, potpuno disfunkcionalna, rađa jedno iskreno žensko prijateljstvo.

Muriel (Toni Collete) sluša ABBU, sinonim girlie provoda, no za nju lijek protiv usamljenosti i fizičke neprivlačnosti. Mašta o udaji i bezuspješno se pokušava družiti s lokalnim djevojkama. Rhonda (Rachel Griffith) je njezina suprotnost, pozitivna je, vjeruje u svoju različitost i jako je nezavisna. Nakon susreta na vjenčanju na koje je Muriel upala, Rhonda i ona kreću u girl power provod i prkose nametnutim normama zajednice- nemaju ni muža, ni novac, ni plastični izgled, ali imaju jedna drugu.

Iako postaje slobodna, seli u Sidney i počinje raditi, Muriel i dalje mašta o vjenčanju iz bajke. Napokon to i učini sa sportašem kojem su potrebni papiri, te iznevjeri Rhondinu i njenu zajedničku borbu za slobodu. Iako ne ostaje s mužem, iskusila je što je željela – ogromnu tortu, lažne osmjehe, brak sklopljen radi interesa. Njezin potez, vapaj je ka pripadanju.

Onog momenta kada otkrije da ima rak, Rhondin život prestaje biti ono je ona željela da bude, sloboda i nezavisnost. U invalidskim kolicima, vraća se živjeti kod majke. Iako izgleda kao početak kraja, njen život se nastavlja. Nakon samoubojstva Murieline majke, film dolazi do svog konačnog spina, u kojem se Rhonda i Muriel ponovno susreću, sjedaju u taksi i zajedno napuštaju grad, odlaze.

Thelmino i Louisino prijateljstvo, počinje povezivanjem uslijed loše udaje i ogromne usamljenosti. Murielino i Rhondino je povezivanje djevojaka iz disfunkcionalnih obitelji koje im, apatične i depresivne, ne pružaju nikakvu podršku. U oba prijateljstva muškarci, kojima je prešutno data moć, igraju ulogu apsolutnog kočničara sreće. Oni nisu tipizirani negativci, već skriveni manipulatori života junakinja. Iako jedno destruktivno, a drugo krajnje produktivno, oba su prijateljstva suočena s brojnim preprekama na putu ka ženskoj slobodi i nezavisnosti.

Analiza ženskog prijateljstva u filmovima Muriel’s wedding i Thelma & Louise završni je rad Jelene Paligorić u okviru alternativnog tečaja ženskih studija.


Povezano