Na tribini ‘Sigurni kvartovi‘ koja se održala 19. travnja u POGON-u, Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, prikazani su rezultati analize sigurnosti na javnim mjestima u gradskoj četvrti Maksimir s naglaskom na ulično rodno uznemiravanje.
Barbara Perasović iz inicijative Hollaback Hrvatska koja je organizirala tribinu i provela analizu, predstavila je rezultate fokus grupa s učenicima i učenicama koji su pokazali da je ulično rodno uznemiravanje vrlo rašireno i to osobito u formi neugodnih i neželjenih komentara i neugodnih gesta.
Učenici/e su u fokus grupi naveli/e nekoliko primjera, poput onoga da ‘dobacivanje slijedi kod svake minice’ i da ‘dobacivanje slijedi na svakom drugom ili trećem izlasku’. Učenici/e su nakon fokus grupa sudjelovali/e i u šetnji gradskom četvrti Maksimir kako bi zajedno procjenili/e sigurnost i rizična mjesta, a svoja iskustva iz te šetnje je opisala učenica Ajla (učenički dom Dora Pejačević) koja je istaknula kako „slaba rasvjeta po mraku i obraslo grmlje tj. smanjena vidljivost smanjuje osjećaj sigurnosti“.
Ajla je rekla kako ju osobito brine nedostatak reakcije prolaznika prilikom ekscesnih situacija te kako zna za nekoliko slučajeva prilikom kojih su „djevojkama napadački pristupili stariji muškarci, a prolaznici nisu reagirali“. „Jedan je takav slučaj čak prijavljen policiji, ali nismo informirani o njihovom daljnjem postupanju“ istaknula je Ajla.
U sklopu istraživanja anketirano je i 25 konobarica zaposlenih u kafićima u Maksimiru koje su opisale svoja negativna iskustva na radnom mjestu. Čak 84% konobarica izjavilo je da su doživjele neki oblik uličnog uznemiraanja, a posebno su istaknule probleme neželjenog komentiranja i dodirivanja koji im se češće događaju na radnom mjestu nego na javnim površinama. Konobarice su također kazale kako smatraju da bi se njihovi nadređeni trebali više educirati o ovom problemu i uključiti se u njegovo rješavanje.
I konobarice i djevojke navode negativne emocije uslijed uznemiravanja (ljutnju i strah), što je u skladu s postojećim istraživanjima koji uznemiravanje smještaju u kontinuum rodnog nasilja te ukazuju na brojne individualne posljedice poput niskog samopouzdanja, negativnog osjećaja poput straha i ljutnje, samoobjektivizacije žena kroz podsjećanje na to da ih društvo vrednuje preko njihovog izgleda, ali i društvene posljedice (dolazi do osjećaja nesigurnosti i povlačenja iz javnih prostora, pa žene počnu doživljavati da javna mjesta nisu za njih, čime se zadržava hijerarhija rodova u svakodnevnom životu).
Josipa Tukara iz partnerske organizacije Ženska soba naglasila je važnost edukacije i osvještavanja o problemu nasilja nad ženama.
„Rodno uznemiravanje nešto je što percipiramo kao lakši oblik, ali kad toleriramo njega postajemo manje osjetljivi i na druge oblike nasilja. Pokazatelj toga je i činjenica da za jedno od najtežih rodnog oblika nasilja, a to je silovanje, često budu izricane minimalne kazne“, ističe Josipa.
Predsjednik Odbora za mladež Grada Zagreba, Dominik Etlinger, naglasio je da Grad sa svoje strane može riješiti neke probleme koje građanke i građani prepoznaju vezano uz osvjetljenje i uređenje, te da je potrebno više govoriti o problemu i o rodnoj dimenziji što je istaknuo kao novost ove analize.
„Da se dogodio neki slučaj nasilja, a drago mi je da nije, sve televizije bi bile danas ovdje. Mislim da bi rezultate trebalo predstaviti Odboru za mlade te sličnu analizu pokrenuti i u drugim četvrtima“.
Tribina je okupila predstavnike/ice učeničkih domova i drugih institucija, inicijativa i organizacija civilnog društva te Katicu Požegu, predstavnicu mjesnog odbora Maksimirska naselja koja je izrazila interes za suradnjom te pozvala sudionike/ice da se u gradskoj četvrti ponovi tribina.
Sudionici/ice tribine su zaključili/e kako je važno djelovati na uređenje gradskih četvrti kako bi bile sigurnije, ali i na osvještavanje i edukaciju građana/ki, osobito mladih, da su svi oblici uznemiravanja i nasilja neprimjereni te da je važno reagirati te ih nastojati prevenirati i suzbijati.
U sklopu izvještaja donesene su i neke preporuke koje bi mogle pomoći u smanjenju uličnog uznemiravanja:
– osvještavanje o problemu rodnog uličnog uznemiravanja
– mehanizmi društvene idntervencije i podrške osobama koje su doživjele uznemiravnaje
– preporuke za kafiće i klubove
– preporuke za obrazovni sustav
– nadzorni rad / praćenje spornih lokacija koje ugožavaju sigurnost
