Rezultati istraživanja u SAD-u su ukazali na to da čak 95 % žena koje su imale abortus vjeruje da je njihova odluka bila ispravna. U isto su vrijeme prijetnje reproduktivnim pravima u SAD-u i Velikoj Britaniji sve jače. Dakle, pravo je vrijeme za borbu protiv stigme.
Aktivisti/kinje za ženska reproduktivna prava često od strane anti-abortion lobija mogu čuti argumente bazirane na sramu, kazni i cenzuri žena. Pritom je uvriježeno mišljenje da žene nisu kompetentne za donošenje odluka koje se tiču njihove reproduktivne budućnosti, bilo da se radi o odluci gdje da rode svoje dijete ili odluci o abortusu.
Prečesto se navedeni argumenti opravdavaju nastojanjima da se žene zaštiti od loših odluka zbog dugoročne traume koju bi im one mogle donijeti, no rezultati nedavnog istraživanja konačno nude drugačiju sliku.
Za većinu je iskustvo abortusa ipak više nalik onom od Jennifer. Jennifer, koja danas ima 31 godinu, je kao 19-ogodišnja studentica napravila abortus. Godinu dana nakon ozbiljnih poteškoća vezanih uz vlastito mentalno zdravlje, Jennifer je saznala da je trudna.
Svjesna da se neće moći nositi s djetetom ili postupkom posvojenja, Jennifer je osjećala kako su njene opcije ograničene na svega dvije, abortus ili samoubojstvo. Jennifer se nakon abortusa osjećala tužnom što je morala proživjeti takvo iskustvo:
''Moj termin je bio u prosincu, prvih pet godina bih se oko godišnjice znala zapitati što bi ipak bilo da to nisam napravila, ipak, uvijek je bio prisutan osjećaj apsolutnog olakšanja što sam mogla napraviti ono što je za mene u tom trenutku bilo ispravno'', Jennifer dodaje kako se danas abortusa jedva i sjeti.
Istraživanje je ukazalo i na probleme unutar pravne regulacije abortusa, Katherine O'Brien iz British Pregnancy Advisory Service objašnjava kako pravni okvir na odluku o abortusu dodaje nepotrebnu razinu stigme.
Za razliku od svih drugih medicinskih zahvata, ženi koja zatraži abortus trebaju potvrdu od čak dva liječnika prije no što joj se postupak omogući. Doktor takvu odluku može donijeti jedino ako smatra da bi nastavak trudnoće negativno utjecao na mentalno zdravlje žene.
''Nema smisla da u 2015. godini šaljemo poruku da se ženama ne može vjerovati kad se radi o odlukama vezanim uz trudnoću baziranim isključivo na onome što žena misli da je za nju u tom trenutku ispravno'', ističe O'Brien.
Priče o abortusima su individualne i različite, rijetko se mogu prikazati kroz dualizam dobro-loše i postoji čitav spektar emocija koje žene mogu iskusiti u takvoj situaciji. To što je odluka ispravna ne isključuje da ponekad može biti teška i bolna.
