Preko 48,000 radnika kineske tvornice Yue Yuen (članica Pou Chen Group), koja proizvodi tenisice za Nike i Adidas, 14. je travnja stupilo u štrajk nakon saznanja da im je tvrtka zadnjih dvadesetak godina davala na potpis lažne ugovore. Radnici zahtijevaju nadoknadu neplaćenih socijalnih osiguranja, značajno povećanje plaće i pravno valjane ugovore o radu.
Tvrtka je ponudila mizerno povećanje plaća i plaćanje troškova života što su radnici odbili. Razmjer i trajanje štrajka predstavljaju povijesni zaokret u ustroju globalnog kapitalizma.
Iako se većina štrajkaša vratila na posao, 10 tisuća radnika i dalje štrajka. Nejasno je zašto su se vratili na svoja radna mjesta jer glavnina zahtjeva nije ispunjena. Međutim, navodi se da je Adidas dan prije djelomičnog završetka štrajka zaprijetio premještanjem proizvodnje, a kako se proizvodnja nastavila u petak izjavili su da ostaju “odani” tvornici i “Kini kao zemlji dobavljaču”. Aktivisti kažu da je uprava tvornice, u suradnji s policijom, natjerala radnike da se vrate.
Brojni su razlozi zašto je ovaj štrajk zastrašujući, ne samo za direktore tvornica u Kini, već i za transnacionalni kapitalizam općenito.
1. To je najveći štrajk u modernoj Kini
Štrajkovi u Kini obično završavaju ispunjavanjem zahtjeva koji se odnose na određeno pitanje. Ovaj štrajk je neodređen i eskalira, zahtjevi su strukturirani, radnici ne prihvaćaju mrvice koje im bacaju direktori, a štrajk se širi na ostale pokrajine. Promjene u kineskoj proizvodnji mogu imati posljedice za globalnu proizvodnju.
Jacques Rancière rekao je da “dominacija kapitalizma diljem svijeta danas ovisi o postojanju kineske Komunističke Partije koja daje delokaliziranim kapitalističkim kompanijama jeftinu radnu snagu, za niže cijene i oduzima radnicima pravo na samoorganizaciju”. Zbog štrajkova, plaće u Kini rasle su u prosjeku 17% godišnje od 2009. i sada su gotovo pet puta veće nego 2000. godine. Štrajk ovih razmjera još će više produbiti krizu industrijskog kapitalizma.
2. Represija kineske vlasti je smekšana
Iako je u Yue Yuenu bilo uhićenja, zadnjih godina kineske vlasti manje su sklone militantnom suzbijanju radničkih akcija. To treba shvatiti kao proračunatu ekonomsku odluku, odnosno preusmjeravanje ekonomije ka potrošnji. Veće plaće znače i veću kupovnu moć. Država je manje zainteresirana za održavanje malih plaća kako bi privukla strane investitore.
Međunarodni Monetarni Fond (MMF) u izvješću iz 2012. godine vidi kinesku ekonomiju u procesu reorijentacije, s naglaskom na unutarnje investicije i udaljavanje od rasta putem izvoza. Ako se ovaj potez pokaže uspješnim produbit će se, barem kratkoročno, kriza profitabilnosti i akumulacije za međunarodni kapital koji ovisi o ulozi koju Kina danas ima. Odmak od ove konfiguracije potkopava temelje industrijskog kapitalizma.
3. Prevelik je za cut-and-run
Industrija obuće oslanja se na kupca, što znači da su brand i trgovac, ne proizvođač, pokretači vrijednosti lanca. To znači da će, recimo Adidas, jednostavno prijeći u drugu tvornicu ukoliko u sadašnjoj postoji problem. Međutim, proizvodnja se počela konsolidirati u nekoliko zemalja, veći dobavljači preuzeli su manje i proširili se na skladištenje, logistiku pa čak i trgovinu na malo. Razvoj je doveo do monopolizacije, što dovodi do veće vrijednosti na kraju opskrbnog lanca. To se pogotovo odnosi na obuću.
Pou Chen Group je najveći proizvođač obuće na svijetu i jedan od ‘strateških partnera’ Nikea i Adidasa. Transnacionalni brandovi i tvornica su međusobno ovisni. Veća vrijednost na kraju lanca znači manju moć brandova da diktiraju cijene i veću moć pregovaranja kod radnika većih dobavljača, neovisnim o brandovima. Nikeu i Adidasu postalo je iznimno skupo prijeći nekom drugom dobavljaču.
4. Cijena potrošačkih dobara je u porastu
Od krize 1970-ih Zapadne post-industrijske ekonomije nemalo su profitirale od bujajućeg duga i jeftine robe poput cipela. Kako kineski radnici traže veće plaće, cijena rada će porasti kao i konačna cijena robe. U kombinaciji s padom plaća na Zapadu, smanjenjem vrijednosti imovine, ubrzanom automatizacijom usluga i industrijskog sektora, te smanjenjem zaduživanja, efekt će biti pad kupovne moći. “To je kraj jeftine robe”, izjavio je Bruce Rockowitz, CEO Li & Fung koja drži 4% ukupnog kineskog izvoza u SAD. Predviđajući da će cijena robe rasti 5% godišnje izjavio je da “ne postoji sljedeće” nakon Kine, ističući da Li & Fung već radi s prosječnim poskupljenjima od 15% godišnje.
5. Postalo je globalno
Lokalne organizacije u pokrajini Guangdong i Hong Kongu koje podržavaju štrajkaše, pozvale su međunarodne saveznike da poduzmu mjere kako bi prisilili Adidas da intervenira i osigura da se ispune zahtjevi štrajkaša. Od 23. travnja prosvjedi se šire globalno iz Tajvana, Melbournea, San Francisca, Los Angelesa, Chicaga, Milwaukeeja, New Yorka, Oxforda i Londona. [B.Z.] NovaraWire…
