Profesorica, teoretičarka, autorica, feministkinja i vječna inspiracija za rasprave o položaju žena u svim sferama suvremenog života danas slavi 71. rođendan.
Nancy Fraser rođena je 1947. godine i odrasla je u Baltimoreu. Baltimore, najveći grad savezne države Maryland, danas karakteriziraju ulični ratovi, policijska brutalnost, prosvjedi i visoka stopa kriminala. Sve od navedenog ima jednu zajedničku nit, a to je rasizam kojemu je svjedočila i Fraser 60-ih godina.
U jednom intervjuu izjavila je da postoji cijeli niz buntovnica u njenoj obitelji te da se i sama identificira kao takva, ali i da je takvo obiteljsko nasljeđe vodi u borbu protiv društvenih nepravdi. Odrastajući u Baltimoreu u vrijeme rasne segregacije, vrlo rano je započela s aktivizmom. Sudjelovala je u antiratnom pokretu za vrijeme Vijetnamskog rata, a nedugo zatim započinje i s feminističkim radom.
“Moj feminizam proistekao je iz Nove Ljevice i još je obojen mišlju toga vremena. Za mene feminizam nije samo postavljanje pojedinih žena na položaje moći i privilegija unutar postojećih društvenih hijerarhija, već nadilaženje tih hijerarhija. To zahtijeva propitivanje strukturalnih izvora rodne dominacije u kapitalističkom društvu.”
Njena najveća ljubav je filozofija koju je i doktorirala 1980. godine, a danas je profesorica filozofije i politike na The New School u New Yorku. Filozofija je ključan “sastojak” u njenim analizama i kritikama koje nam uvijek daju neki novi pogled na već ustaljene teme vezane uz prava žena.
„Kao feministkinja, oduvijek sam pretpostavljala da boreći se za emancipaciju žena gradim bolji svijet – egalitarniji, pravedniji i slobodniji svijet. No u zadnje sam se vrijeme počela zabrinjavati da ideali koje su izborile feministkinje služe posve drugačijim ciljevima. Osobito me brine činjenica da naša kritika seksizma danas nudi opravdanje za nove oblike nejednakosti i eksploatacije.“
Njena feministička i politička misao ispisana je u mnogim radovima. Pogled na emancipaciju iz perspektive Nancy Fraser nam daje širu i jasniju sliku o tome kako je položaj žena u kapitalizmu sve samo ne pravedan i objašnjen na pravi način.
U knjizi Sudbina feminizma: Od državnog kapitalizma do neoliberalne krize sabrani su eseji koje je Fraser napisala u razdoblju od 1985. do 2010. godine i predstavljaju, kako i sama autorica kaže, srž drugog vala feminizma.
Također, jedno od pitanja koje postavlja je može li se uopće potpuna emancipacija postići s obzirom da je kapitalizam jako dobro iskoristio feminističku teoriju za svoje svrhe, o čemu je pisala 2013. u svom eseju za The Guardian.
“Kako ja to vidim, dominantne struje feminističkog pokreta ušle su u opasnu vezu s neoliberalnim kapitalizmom. Prihvatile su tanke, tržišno-prijateljske ideje rodne ravnopravnosti, koje se razumijevaju u terminima ženina meritokratskog napredovanja unutar postojeće korporativne strukture, koju definiraju uzorci života muškaraca.”
