Valentina Vladimirovna Tereškova rodila se 6. ožujka 1937. godine, u selu Boljšoje Maslenikovo, u oblasti Jaroslav. Otac joj je bio poljoprivrednik, a majka tekstilka. Od najmlađih dana, zainteresiralo ju je skakanje padobranom, pa se učlanila u lokalni Aeroklub. Upravo zbog iskustva s padobranstvom, dospjela je u svemirski program.
Gotovo odmah nakon uspješnog leta Jurija Gagarina, jedan od voditelja svojetskog svemirskog programa, Sergej Koroljov, predložio je da se i žene počne slati u svemir. Godine 1962., odabrano je pet dobrovoljki: Tatjana Kuznecova, Irina Solovjova, Žana Jerkina, Valentina Ponomareva, i tekstilna radnica Valentina Tereškova.
Svih pet odgovaralo je zahtjevima: imale su manje od 30 godina, bile niže od 170 cm, i lakše od 70 kilograma. Valentina Tereškova od samog početka se isticala među kandidatkinjama, što zbog svojih tjelesnih sposobnosti, a što zbog svoga klasičnog proleterskog podrijetla.
Nakon nekoliko mjeseci intenzivnog treninga, u studenom 1962., kandidatkinje su dobile činove potporučnica – jer su prošle i pilotsko obrazovanje – a tri najbolje kandidatkinje bile su Tereškova, Solovjeva i Ponomareva. Prva varijanta predviđala je dva uzastopna “ženska” leta, u ožujku ili travnju 1963.
No, s vremenom su se planovi promijenili, te je odlučeno da će Vostok 5 nositi samo ženu – Valentinu Tereškovu – dok je sljedeći let, Vostok 6, pretvoren u “miješanu” misiju, s Ponomarevom i astronautom Valerijem Bikovskim.
I tako, 16. lipnja 1963. godine, Valentina Tereškova postala je prva žena koja je poletjela u svemir, pod kodnim imenom Čaika (galebica). Premda je tijekom polijetanja osjećala veliku mučninu, Valentina Tereškova uspješno je obavila svoju misiju: obišla je Zemlju 48 puta, provodeći u svemiru skoro puna tri dana.
U to doba, bila je deset godina mlađa od najmlađeg astronauta iz američkog programa Mercury 7, a tim jednim letom ostvarila je više vremena u svemiru nego svi američki astronauti do toga dana zajedno. Glavni dio njene misije sastojao se od fotografiranja Zemlje. Te su fotografije kasnije korištene za proučavanje atmosfere.
Dva dana nakon lansiranja Vostoka 5, lansiran je i posljednji let iz te serije, Vostok 6. U jednom trenutku, te su dvije letjelice bile razdvojene samo 5 kilometara, i uspostavile su radio vezu. Zanimljivo je ovdje dodati i da se sljedeći ženski let dogodio tek 19 godina poslije, kad je u svemir uzletjela Svjetlana Savickaja.
Još dok su letovi pripremani, počelo se govorkati o romansi između jedinog neoženjenog astronauta,Andrijana Nikolajeva, i Tereškove. Govorkanja su se ostvarila 1963. godine, a dobili su i kćer, Jelenu Andrianovnu, koja se rodila 1964. godine kao prva osoba na svijetu kojoj su oba roditelja letjela svemirom.
Nakon svoga leta, Valentina Tereškova vratila se na aeronautičku akademiju, i 1969. godine diplomirala kao kozmonautski inženjer, da bi kasnije i doktorirala iz istog područja. Uz svoj posao, bavila se i politikom, te je tako bila i dopredsjednica međunarodne ženske demokratske federacije. U mirovinu je otišla 1997. godine, no ambicije joj se nisu bitno smanjile. Kad ju je povodom 70. rođendana primio ruski predsjednik Vladimir Putin, rekla mu je da bi još voljela odletjeti na Mars, pa makar i jednosmjerno. Prije dvije godine, nosila je i olimpijsku baklju, trčeći kroz cijeli St. Petersburg.
Strašna žena.