Maria da Graça Costa Penna Burgos, poznatija kao Gal Costa, rođena je 26. rujna 1945. u gradu Salvadoru u sjeveroistočnoj brazilskoj pokrajini Bahia. Njezino umjetničko ime dolazi od nadimka Gau koji su joj nadjenuli njezini mlađi rođaci.
Nije bila samo sjajna pjevačica, nego i zaštitno lice kulturno-političkog pokreta Tropicália koji se pojavio u Brazilu kasnih 1960-ih. Ona, Caetano Veloso, Os Mutantes, Gilberto Gil i Tom Ze činili su jezgru pokreta, koji je započeo kao protest podjadnako protiv represije vojnog režima i jednolične komercijalne glazbe u Brazilu toga vremena.
Kao glazbeni žanr, tropicália je spoj psihodelije i brazilskih stilova poput sambe i bossa nove, često sa sofisticiranim orkestralnim aranžmanima, eksperimentalnom produkcijom i električnim gitarama, a tekstove je mahom činila lijevo orijentirana apstraktna poezija.
Galin otac bio je veliki ljubitelj glazbe i potaknuo ju je da krene s pjevačkom karijerom. Kao djevojka, radila je u prodavaonici ploča, gdje je provodila sate i sate slušajući glazbu, posebice onu legende bossa nove Joãoa Gilberta. Upoznala se s budućom brazilskom legendom Caetanom Velosom 1963., a sljedeće godine, kada je on organizirao nastup izvođača brazilske popularne glazbe na otvaranju Teatra Vila Velha u Salvadoru, pozvao je Costu da nastupi. Te su godine u emisiji “Nós, por Exemplo” gostovali Caetano, njegova sestra Maria Bethânia, Gilberto Gil i Costa te polučili veliki uspjeh.
Godine 1967. Costa je snimila svoju prvu LP ploču. Godine 1968. snimila je dvije pjesme za legendarnu kompilaciju, svojevrstan manifest ovog žanra, Tropicália: Ou Panis Et Circensis, na kojoj su se našli njezini prvi hitovi: “Mamãe Coragem” i “Baby”. Njezin album iz 1969., nazvan jednostavno Gal Costa, smatra se njezinim najboljim – u pitanju je remek-djelo sofisticiranog, lagano eksperimentalnog psihodeličnog popa i jedan od vrhunaca tropicalije; Galin anđeoski glas stapa se s prekrasnim melodijama, nekonvencionalnim strukturama i tropskim, ljetnim „vibrama“.
Krajem šezdesetih režim podiže nivo represije, tvrdolinijaši unutar vojske pod vodstvom novog predsjednika Artura da Costa e Silve preuzeli su kontrolu nad vladom, a Peti institucionalni zakon u prosincu 1968. režimu je omogućio daljnje suzbijanje oporbenih aktivnosti. I dok su Gilberto Gil i Caetano Veloso odlučili otići u egzil u London, Gal ostaje u Brazilu i sudjeluje na politički radikalnim koncertima.
Sljedećih godina redovito izdaje albume i nastupa širom Brazila, pa i u Engleskoj. Njezina koncertna turneja iz 1971. u sklopu albuma Fa-Tal smatrana je hrabrim istupom protiv vojne diktature. Godine 1973. naslovnica albuma Costa’s India bila je cenzurirana jer je slika pjevačice u crvenom bikiniju smatrana previše smionom. Godine 1976. snimila je album Os Doces Bárbaros s Caetanom, Gilbertom Gilom i Marijom Bethâniom.
U osamdesetima je stekla i međunarodnu popularnost, obilazeći Japan, Francusku, Izrael, Argentinu, SAD, Portugal, Italiju… Proživjela je to desetljeće kao apsolutna kraljica brazilske glazbe, a mnogi je čak smatraju i najvećom brazilskom pjevačicom ikada. Surađivala je sa Steviejem Wonderom i Herbijem Hancockom, rasprodavala arene i dvorane…
Na singlu “Vaca Profana” iz 1984. pjevala je o ženskoj pobuni; a 1994. godine izvela je pjesmu “Brasil” u toplesu. Za Gal je feminizam bio svakodnevna perspektiva: “Mislim da se žene koje se ističu, koje se osnažuju, prirodno već bave feminizmom, bez namjere da budu feministkinje”, rekla je u jednom intervjuu.
Nakon angažmana u komercijalnoj pop glazbi 1980-ih, Gal se vratila svojim korijenima izvodeći nježne, meke samba i bossa nova pjesme poznatih brazilskih skladatelja poput Toma Jobima, u čiju se glazbu (kao i onu Joãoa Gilberta) zaljubila dok je još bila tinejdžerica.
Preminula je 9. studenog 2022. u São Paulu.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
