13.09.1903.

Claudette Colbert – kraljica screwball komedije

Američka glumica francuskog porijekla Claudette Colbert bila je najpopularnija i najbolje plaćena hollywoodska zvijezda 30-ih i 40-ih godina prošloga stoljeća. Glumila je u kazalištu, na radiju i televiziji i snimila više od 60 filmova, među kojima su najpopularnije tzv. screwball komedije* poput Dogodilo se jedne noći (1934.) Franka Capre i Priče o Palm Beachu (1942.) Prestona Sturgesa.

Često je igrala samostalne i dosjetljive žene, a za razliku od brojnih drugih komičarki svoga vremena, izbjegavala je fizičku komediju. Aristokratskih manira i prepoznatljivog srcolikog lica s velikim “Betty Boop” očima i šiškama, Colbert je dobitnica brojnih nagrada i priznanja, a 1999. Američki filmski institut smjestio ju je na 12. mjesto svoje liste najvećih ženskih filmskih legendi.

Claudette u filmu ”Four frightened people”

Parižanka u New Yorku

Claudette Colbert rođena je u Parizu 13. rujna 1903. godine kao Émilie Lily Chauchoin.  Uslijed određenih novčanih poteškoća, obitelj Chauchoin 1906. godine seli u New York, gdje otac Georges Claude dobiva namještenje u banci. Lily od malena pokazuje sklonost vizualnim i izvedbenim umjetnostima, pa po završetku osnovne škole upisuje umjetničku srednju školu Washington Irving i mijenja ime u Claudette (prema očevom srednjem imenu Claude) Colbert (djevojačko prezime bake po majci).

Nakon mature upisuje studij modnog dizajna, no poznanstvo s dramatičarkom Anne Morrison ubrzo je odvodi na Broadway, gdje 1923. debitira u Morrisoninom komadu Divlji Westcottovi (1923.). Svoj prvi nastup kasnije je opisala sljedećim riječima:

“Jednostavno sam izašla na pozornicu, učila sam promatrajući ostale.”

Potpisavši petogodišnji ugovor, Colbert nastavlja nastupati na Broadwayju od 1925. do 1929., najčešće igrajući francuske sobarice i slične stereotipne likove.

Najveći uspjeh postiže u komadu Lajavac (1927.), koji joj donosi i prvi hollywoodski angažman: ulogu u nijemom filmu Franka Capre Za Mikeovu ljubav (1927.).

Nažalost, film potpuno podbacuje u kinima, a razočarana Colbert izjavljuje da joj je to bio prvi i posljednji film u životu. Iduće, 1928. godine, udala se za svog glumačkog partnera iz Lajavca, Normana Fostera. Brak, međutim, nije dugo potrajao: nakon što su sedam godina živjeli u odvojenim kućama, par se razveo 1935. godine.

Colbertin prijatelj pisac Robert Shaw tvrdio je da je glumica u to vrijeme bila u vezi s Marlene Dietrich. Kasnije se šuškalo i o njenoj vezi s umjetnicom Vernom Hull (dvije su žene bile bliske prijateljice i često slikale i putovale zajedno), no sama Colbert redovito je opovrgavala glasine o vlastitoj biseksualnosti. Četiri mjeseca nakon razvoda od Fostera, udaje se za liječnika Joela Pressmana s kojim ostaje u braku sve do njegove smrti 1968. godine.

Claudette Colbert kao Kleopatra

Od Kleopatre do razmažene nasljednice

Zatvaranje kazališta uslijed Velike Depresije tjera Colbert da prekrši svoje obećanje da više nikada neće snimati filmove i zaputi se u Hollywood.

“Znate, Hollywood nije bio moj san”, objasnila je u jednom intervjuu. “Broadway sam nastupila tek nakon sloma. Depresija je ubila kazališta, a film je došao kao mana s neba.”

Potpisavši ugovor sa studijom Paramount Pictures, nastupa u zvučnim filmovima kao što su Rupa u zidu (1929.) i Dama laže (1929.). Prvu zapaženiju ulogu ostvaruje 1931. godine u mjuziklu Nasmijani poručnik Ernsta Lubitscha, u kojem joj je glumački partner bio Maurice Chevalier.

1932. godine publici se predstavila kao femme fatale igrajući caricu Popeju, “najopakiju ženu na svijetu”, u povijesnom spektaklu Cecilea B. DeMillea U znaku križa (osobitu pozornost privukla je scena u kojoj se Colbert kupa u magarećem mlijeku).

Claudette u filmu ”U znaku križa”

No godina koja je zacementirala Colbertin status super-zvijezde bila je 1934. Te godine ponovno surađuje s De Milleom na filmu Kleopatra (u kojem nastupa u naslovnoj ulozi), snima dramu Imitacija života i komediju Dogodilo se jedne noći (druga suradnja s Caprom).

Iako nije naročito uživala igrajući razmaženu nasljednicu Ellie Andrews (kasnije se navodno prijateljici požalila da je snimila “najgori film na svijetu”), Dogodilo se jedne noći ne samo da je bio jedan od najvećih kino-hitova te godine, već je osvojio i Oscara u pet “glavnih” kategorija: najbolji film, režija, scenarij, glavna glumica (Colbert) i glavni glumac (Clark Gable).

Uvjerena da će zlatni kipić pripasti Bette Davis, Colbert se na umjesto na dodjelu nagrada zaputila na željeznički kolodvor kako bi otputovala na dugo priželjkivani odmor. No glas o pobjedi brzo ju je sustigao i glumica je (u putnom odijelu i na inzistiranje šefa studija Harryja Cohna) pohitala na ceremoniju.

Claudette Colbert u filmu ”Imitacija života”

Iduće, 1935. godine ponovno je nominirana za Oscara, i to za ulogu liječnice u melodrami Privatni svjetovi. Ljubimica publike, Colbert je u to vrijeme bila najbolje plaćena glumica u Hollywoodu. Do kraja desetljeća pojavila se u nizu uspješnica, mahom komedija, u kojima je glumila tajnice i glumice (Udala se za svog šefa, 1935.; Pozlaćena Lily, 1935.), aristokratkinje i ekscentrične bogatašice (Osma žena Modrobradog, 1938.; Ponoć, 1939.). I sama je, čini se, preferirala komedije:

“Čitav život snimala sam komedije jer sam se uvijek i sama željela smijati. Ništa me nije više veselilo nego nastupati u nečem zabavnom.

Suradnici/e često su hvalili/e njen profesionalizam i predanost poslu, a mnogo medijske pozornosti privuklo je i njeno inzistiranje da kameri pokazuje samo lijevi profil (zbog omanjeg izbočenja koje je “zaradila” kada je u djetinjstvu slomila nos, nije dopuštala je da joj se snima desna strana lica, koju su filmski tehničari prozvali “tamnom stranom mjeseca”).

Claudette Colbert i Clarke Gable u filmu ”It Happend One Night”

Broadway i Barbados

Četrdesete godine Colbert donose treću nominaciju za Oscara (melodrama Otkako si otišao, 1944.) kao i niz novih hitova, poput Ustani, draga (1940.), Priče o Palm Beachu, te njenog posljednjeg financijski uspješnog filma Jaje i ja (1947.). Međutim, u tom razdoblju Colbert muče razne zdravstvene tegobe, pa joj liječnici brane raditi nakon 17 sati. 1949. dobiva glavnu ulogu u filmu Sve o Evi, no zbog ozljede leđa prisiljena je povući se i ulogu Margo Channing prepustiti Bette Davis.

Iako i u tom periodu nastavlja snimati filmove (uglavnom europski filmovi poput Kad bi Versailles pričao, 1954.), 50-e godine obilježio je Colbertin povratak kazalištu te početak njene televizijske karijere. Predstava Bračni vrtuljak, prva u nizu njenih Broadwayjskih hitova, donosi joj nominaciju za nagradu Tony.

”Otkako si otišao”

Nakon što je njen kratak povratak na veliko platnu malom ulogom u filmu Parrish (1961.) prošao gotovo nezapaženo, Colbert u potpunosti raskida s filmom i posvećuje se kazalištu i televiziji. Nastup u televizijskoj miniseriji Dvije gospođe Grenville (1987.) donosi joj Zlatni globus i nominaciju za nagradu Emmy, a 1989. dobila je i nagradu za životno djelo Centra Kennedy, najveće američko priznanje za doprinos kulturi.

Osim u stanu u New Yorku, Colbert vrijeme provodi i na svom imanju na otoku Barbadosu, gdje često prima ugledne goste i gošće, poput Ingrid Bergman, Franka Sinatre i bračnog para Regan. Tamo i umire, 30. srpnja 1996. godine.

* Screwball komedija (eng. screwball: čudak, luđak): vrsta hollywoodske komedije iz 1930-ih izgrađena na “dijaloškim vratolomijama socijalno vještih i rutiniranih likova (ekscentrika, imućnih i, osobito uočljivo, emancipiranih ženskih) koji razorno hitrim replikama ratuju na liniji svojih sukobljenih društvenih, financijskih i, najčešće, ljubavnih interesa, sve to u agresivnom, ponekad čak neurotično brzom ritmu” (Filmska enciklopedija, Sv. 2, str. 502).


Povezano