..1364.

Christine de Pizan, srednjovjekovna feministkinja i prva profesionalna književnica

Christine de Pizan rođena je 1364. godine u Veneciji, u obitelji koja porijeklom seže iz okolice Bologne. Njezin otac, Tommasso di Pizzano, liječnik i astronom, ulazi u službu kod francuskog kralja Karla V. pa se cijela obitelj seli iz Italije u Francusku. Odrastavši u učenoj sredini, u  djetinjstvu je imala priliku učiti latinski i grčki jezik, književnost, povijest i filozofiju. Christine se s 15 godina udaje za Étiennea Castela, rađa troje djece i živi skladnim bračnim životom sve do prerane suprugove smrti. U 25. godini života ostaje udovica, odluči ne preudati se i preuzeti u svoje ruke financijsku skrb za svoju obitelj. Preuzima obiteljske poslove te počinje pisati po narudžbi za različite ugledne zaštitnike i naručitelje. Među njima su bili Karlo VI., Filip II. Burgundski, vojvoda od Berryja, Izabela Bavarska i Richard Neville te vojvoda od Salisburyja.

U svojim ranim lirski intoniranim tekstovima Christine slavi bračnu ljubav, evocira sretne trenutke iz intimna života, ali i oplakuje smrt supruga i oca. Pisala je didaktične pjesme koje obiluju alegorijama i personifikacijama te filozofske, historiografske, političke i moralističke traktate (Tužaljka o građanskom ratu, Tužaljka o građanskom ratu, Knjiga o miru). U nizu tekstova, među kojima su najpoznatiji Grad žena (La Cité des dames) i Knjiga o tri vrline (Le livre des trois vertus), ona ilustrira sudbine žena, problematizira njihov društveni položaj te odbacuje generalizacije o njima.

Aktivno se uključila u borbu protiv sveprisutne mizoginije i u isticanje ženskoga doprinosa društvu. Sudjelovala je u polemici s autorima Romana o ruži, Guillaumeom de Lorrisom i Jeanom de Meungom. Kritizirala je prikaze žena u njihovom tekstu, ističući da su one reprezentirane isključivo kao objekti muške žudnje. Time je potaknula širu polemiku o položaju žena u društvu i njihovoj inferiornosti. Tijekom svoga djelovanja sustavno je isticala važnost obrazovanja te poticala širenje pismenosti među ženama. U tekstovima je otvoreno kritizirala mizoginiju te promovirala ženski doprinos društvu pišući o uglednim ženama iz prethodnih razdoblja. Njezina je primarna misija bila braniti i promovirati žene, što njezinim tekstovima daje izrazitu etičku dimenziju.

Christine de Pisan u povijesti književnosti ostala je zapamćena kao prva profesionalna književnica i intelektualka koja je pisala na francuskom jeziku kakav se u ono vrijeme govorio na dvoru. Aktivno je sudjelovala u izradi svojih knjiga, ali i njihovoj distribuciji i promociji. Za života je bila ugledna i slavna izvan matične sredine. Njeni su tekstovi još za života prevedeni na nekoliko stranih jezika i bili omiljena lektira princezama i kraljicama na brojnim europskim dvorovima. Svojim je radom uspijevala sve do smrti uzdržavati svoju obitelj. Sredinom 16. stoljeća njezino djelovanje pada u zaborav, da bi ponovno bilo otkriveno i revaloriziranom u prošlom stoljeću kao jedan od najznačajnijih primjera intelektualnih dosega žena u srednjovjekovnom razdoblju.

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano