26. siječnja 2012. Europska unija i 22 zemlje članice stavile su potpis na “Anti-Counterfeiting Trade Agreement – Trgovinski sporazum protiv krivotvorina”, poznatiji pod skraćenicom ACTA.
Uspješno “zamračenje” kojim je 18. januara 7000 internetskih stranica predvođenih Wikipedijom protestiralo protiv dva komplementarna zakonska prijedloga pred američkim Kongresom i Senatom pod kodnim imenima SOPA i PIPA nije ni završilo, a već su do nas počele dopirati vijesti kako se u zakonodavnoj borbi protiv piratstva nad internetskom komunikacijom i temeljnim pravima na javni govor, okupljanje i privatnost korisnika interneta nadvija nova prijetnja.
Iako je u slučaju SOPA-e i PIPA-e riječ o nacionalnom zakonodavstvu, a u slučaju ACTA-e o uređivanju trgovinskih odnosa među zemljama potpisnicama, u oba procesa borba za kontrolu nad tokovima informacija i regulacijom interneta otvorila je nove, globalne dimenzije. Internet običavamo poimati kao homogenu globalnu informacijsku mrežu, ali regulacije unutar teritorija nacionalnih država poput regulacije slobode javnog govora, okupljanja, autorskog prava itd. kreiraju vrlo heterogen komunikacijski prostor: prema dostupnim sadržajima i informacijama internet u Njemačkoj, Kini, Iranu, Sjedinjenim Američkim Državama poprilično se razlikuje.
globalno nametanje
Međutim, regulatorne tendencije ovih dvaju procesa imaju cilj promijeniti temeljne tehnološke i institucionalne elemente funkcioniranja interneta kao globalne informacijske mreže. SOPA i PIPA reguliranjem pravnih subjekata s američkom adresom koji su ključni za funkcioniranje interneta u cjelini – kao što su tražilice poput Googlea i Yahooa, crowd-sourced platforme poput Wikipedije, YouTubea ili Flickr!-a, logističke tvrtke poput Amazona, kreditno-kartične tvrtke poput AMEX-a i VISA-e. ACTA svojevrsnim ’savezom voljnih’ koji žele stvoriti globalni okvir kontrole nad tokovima intelektualnog vlasništva povećavajući ovlasti privrednih subjekata na uštrb ujednačenog razvoja globalnih stanovništava i temeljnih prava na sudski postupak i razmjernu sankciju.
Dok su SOPA i PIPA nakon nedavnih protesta izgubile većinsku podršku u zakonodavnim tijelima SAD-a i stavljene do daljnjega na čekanje, proces ratifikacije ACTA-e u Europskoj uniji se nastavlja – u junu će Europski parlament dobiti priliku glasati o sporazumu. Promatrač Europskog parlamenta u procesu donošenja ACTA-e na dan kad je EU potpisala sporazum podnio je ostavku, navodeći kao razloge manipulacije bez presedana, nedostatak transparentnosti i izostanak konzultacija s civilnim društvom u procesu sastavljanja sporazuma. Riječ je o pravnim eksperimentima koji uz nesagledive posljedice zadiru u temeljna građanska prava i u tehnološko-institucionalno uređenje interneta koji mu je omogućio da postane globalnim medijem javnog govora i razmjene.
Budući da je riječ o procesima koji će imati globalne učinke, a koji se u neposredno zakonodavno-upravnom smislu tiču Hrvatske kao buduće članice Europske unije, potrebno je imati na umu sljedeće probleme koje donosi proces ratifikacije i primjena ACTA-e:
ACTA je plurilateralni trgovinski sporazum koji je iniciran nakon što je pokušaj donošenja sličnog multilateralnog sporazuma u sklopu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, dakle agencije UN-a u kojoj postoji obaveza ravnopravnog suodlučivanja članica, propao jer su se razvijene zemlje usprotivile promjenama koje su manje razvijene zemlje i zemlje u razvoju pokušale unijeti u taj sporazum, a koje bi zaštitile prava njihovih stanovništava u pogledu pristupa životno važnim lijekovima, tradicijskim znanjima, znanstvenim spoznajama, naprednim tehnologijama, kulturnim dobrima…;- ACTA je, dakle, sporazum kojim razvijene ekonomije žele nametnuti manje razvijenim ekonomijama zaštite nad različitim oblicima intelektualnog vlasništva koje su štetne po ujednačen ekonomski razvoj. Stoga su sve velike zemlje u razvoju ili manje razvijene zemlje redom odbile potpisati sporazum: Indija, Brazil, Kina, Meksiko… Prihvati li sporazum dovoljan broj razvijenih zemalja, zemlje ’otpadnice’ nagovarat će se na pristupanje sporazumom kombinacijom razvojne pomoći, trgovinskih povlastica i trgovinskih sankcija;
- Takvo jednostrano djelovanje u internacionalnim odnosima na štetu drugih nacija je, između ostalog, protivno duhu i slovu Ugovora o Europskoj uniji, dakle osnivačkog dokumenta te nadnacionalne zajednice;
- ACTA je sporazum kojim razvijene ekonomije ujedno žele stvoriti uvjete zaštite intelektualnog vlasništva unutar vlastitih zemalja sredstvima koja im postojeće zakonske zaštite privatnosti, pravnog postupka, nesrazmjernih sankcija, ograničene odgovornosti ne dopuštaju;
- ACTA trpa više oblika intelektualnog vlasništva – patenata, robnih marki, autorskog prava – pod jednu kapu i ima različite reperkusije na polja razmjene koja se ne tiču isključivo interneta (pokušaj sintetiziranja nekog lijeka bez nadzora može imati štetne životne posljedice, kopiranje muzike i filmova samo ako je riječ o radu [ubacite ime omraženog pjevača ili glumca]). Regulaciju tih različitih oblika intelektualnog vlasništva treba provoditi razdvojeno jer su pravna, institucionalna, ekonomska, socijalna i tehnološka pitanja različita;
- ACTA predviđa tijelo upravljanja, savjet ACTA-e, koji bi imao ovlasti mijenjanja sporazuma bez prethodnog odlučivanja zemalja potpisnica, čime sporazum de jure zaobilazi demokratske procedure u odlučivanju po pitanjima koje se tiču i nekih temeljnih prava građana.
ACTA je plurilateralni trgovinski sporazum koji je iniciran nakon što je pokušaj donošenja sličnog multilateralnog sporazuma u sklopu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, dakle agencije UN-a u kojoj postoji obaveza ravnopravnog suodlučivanja članica, propao jer su se razvijene zemlje usprotivile promjenama koje su manje razvijene zemlje i zemlje u razvoju pokušale unijeti u taj sporazum, a koje bi zaštitile prava njihovih stanovništava u pogledu pristupa životno važnim lijekovima, tradicijskim znanjima, znanstvenim spoznajama, naprednim tehnologijama, kulturnim dobrima…;
kontrola bez granica
Fokusiramo li se samo na internet i autorsko pravo opasnosti od ACTA-e su sljedeći:
- ACTA prebacuje teret provođenja borbe protiv kršenja autorskog prava na internetske posrednike u vidu masovnog praćenja internetskog prometa i aktivnosti korisnika, otkrivanja podataka ’navodnih prekršitelja’ bez prethodnog pravosudnog postupka i isključivanja prekršitelja iz pristupa internetu;
- ACTA postavlja vrlo labavu i široku definiciju krivičnog djela, koje nije samo namjerna radnja poduzeta u komercijalnim razmjerima, već uključuje i radnje u kojima je riječ o neizravnoj ekonomskoj koristi i pomaganju/olakšavanju u takvim radnjama, što u krajnjoj mjeri može značiti kriminalizaciju nenamjernih prekršaja autorskog prava, kriminalizaciju razmjene među individualnim korisnicima i kriminalizaciju indeksiranja ili linkanja na stranice na kojima se nalaze ilegalno ponuđeni sadržaji, dakle trackera i tražilica koji ne sadrže ilegalne sadržaje;
- ACTA u procjeni šteta ne polazi od tržišnog gubitka, već od ideje da je svaki piratizirani primjerak jedan prodani primjerak manje, što ne odgovara realnim ekonomskim okvirima tržišta i raspoloživog dohotka;
- ACTA povećava troškove probijanja kroz različite nacionalne regulacije ograničenja od isključivih prava nositelja (kao što je tzv. fair use), čime daje više ekonomske moći snažnijim poduzećima i starim industrijama nad novim poduzećima, kočeći time i inovaciju;
- ACTA zbog kriminalizacije, prebacivanja odgovornosti na posrednike i nerazmjernih sankcija može imati za posljedicu preventivnu cenzuru od strane internetskih posrednika nad sadržajima njihovih korisnika, autocenzuru korisnika i cenzuru od strane privatnog sektora općenito;
Ukratko, ACTA daje prednost pravnim osobama – primarno muzičkoj i filmskoj industriji – nad temeljnim pravima građana na privatnost, slobodu govora, sudskog postupka i razmjernosti sankcije.
Na kraju ovog kataloga pritužbi valja ponoviti nešto što je svima razvidno: digitalne mreže donijele su velikom dijelu svjetskog stanovništva gotovo neograničen pristup digitaliziranim kulturnim dobrima, zamijenile su oskudnost uvjetovanu ograničenjima materijalnih nositelja obiljem omogućenim minimalnom cijenom digitalnog umnažanja i distribuiranja. Svi ’ratovi’ protiv piratstva od Napstera, zapravo od audio kazete (sjetimo se kampanje “Home Taping is Killing Music”) naovamo vrte se oko toga kako izobilje ponovo pretvoriti u oskudnost.
Evidentno je da dokidanje izobilja nije izvedivo bez određenog nasilja: pravnog, institucionalnog, ekonomskog ili tehnološkog. Budući da sprečavanje kršenja autorskog prava unutar užeg okvira zakona o autorskom pravu nije učinkovito, da piratstvo pronalazi uvijek nove kanale, platforme i tehnologije, da glasači nisu spremni pristati na oskudnost kad imaju izobilje, svaki sljedeći pokušaj regulacije može samo sve više eksperimentirati s izvandemokratskim mijenjanjem pravnog sustava i građanskih prava ne bi li ekonomskim subjektima priskrbio više izvršne moći i institucije društva pretvorio u njihov represivni aparat. Nije teško zamisliti kako riješiti to nasilje. Društvena cijena njegovog dokidanja nije toliko visoka kolika bi mogla biti cijena njegovog nastavljanja.
Više o opasnostima koje donosi ACTA saznajte na:
Tomislav Medak, Multimedijalni institut / MAMA
ovaj članak možete slobodno kopirati, prenositi i mijenjati uz navođenje autora i izvora izvornog članka, a pod uvjetima licence Creative Commons Imenovanje 3.0 (http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/hr/)
Prosvjed protiv ACTA-e održat će se u subotu, 11. veljače 2012. s početkom u 15 sati u sljedećim gradovima: U Zagrebu ispred Ministarstva vanjskih poslova (na Zrinjevcu). U Rijeci kod Radio Rijeka, te u Osijeku na trgu Ante Starčevića
