Američki stranački izbori za predsjedničke kandidate i naknadni predsjednički izbori tradicionalno se ne dotiču socijalnih pitanja, redistribucije bogatstva, socijalnog zdravstva, besplatnog visokog obrazovanja i problema koji se direktno tiču žena, osim prava na pobačaj i povremenog spominjanja rodnog jaza u plaćama. No ovogodišnje su kampanje donijele nešto novo u američkoj politici.
Dok su izbori za predsjedničkog kandidata u Republikanskoj stranci privlačili pozornost svojom nadrealnošću, kandidati Demokratske stranke lansirali su socijalizam i feminizamu javni diskurs, dva pokreta ključna za ljudsko oslobođenje, no često isključena iz srednjostrujaške politike. Bivša državna tajnica Hillary Clinton, otvoreno se nazivajući feministkinjom ipak je pobijedila samoprozvanog demokratskog socijalista, vermontskog senatora Bernieja Sandersa koji ju je nedavno i podržao. No problem je što je izbor između dvoje demokratskih kandidata za predsjednika/cu predstavljen kao izbor između feminizma i socijalizma, a mediji su naglašavali i perpetuirali tu dihotomiju.
Liza Featherstone, urednica knjige False Choices: The Faux Feminism of Hillary Rodham Clinton, ističe da je apsurdno poticati biranje između socijalizma i feminizma jer su te dvije stvari neodvojive jedna od druge. No, objašnjava Featherstone, ipak nas ne treba čuditi takvo postavljanje jer ekonomska ljevica, socijalisti ili demokratski socijalisti nikad dovoljno dobro ne objasne zašto su njihove političke ideje inherentno feminističke, a s druge strane, srednjostrujaški (liberalni) feminizam, prihvaćen i njegovan od malobrojne elite i kratkotrajnih interesa, rijetko zastupa ekonomske i socijalne politike koje su potrebne većini žena.
Feministički je diskurs u američkim predsjedničkim izborima u središte stavio povijesnu važnost biranja prve američke predsjednice. Pritom je Clinton dobila potporu većine nacionalnih ženskih organizacija, pojedinačnih slavnih feministkinja (uz problematične insinuacije), a žene iz američkog šoubiznisa slave povijesnu feminističku pobjedu uz hešteg #ImWithHer.
“Kandidatura Hillary Clinton prihvaćena je kao feministički projekt iako je ona dosad karijeru posvećivala ekonomskim mjerama štednje, državnoj represiji i imperijalizmu, agendi koja je duboko štetna za sve žene svijeta”, pojašnjava Featherstone.
Clinton se tijekom dosadašnje kampanje često pozivala na intersekcionalnost. No, na što se njezina intersekcionalnost odnosi? Ta retorika nije bila baš jasna jer se ne mogu izbrojati načini na koji su zdravstvo, obrazovanje, bolje plaćeni poslovi i bogatstvo isprepleteni s rasom i rodom. Elitni pak feminizam jednostavno predstavlja spektakl nekolicine žena koje intersekcioniraju s novcem i moći, te koje su se gotovo slučajno našle u toj poziciji.
Kad je već riječ o intersekciji i s obzirom na značajnu tradiciju feminističkog antimilitarizma, od Virginije Woolf do Malale Yousafzai, premalo je feminističke kritike usmjereno na karijeru bivše državne tajnice koja je zagovarala ratne akciju u Libiji, Iraku, Afganistanu, Siriji i Iranu. Clinton je također, iza kulisa, podržala desničarski državni udar protiv demokratski izabrane vlade u Hondurasu što je dovelo do povećanja broja silovanja i femicida u toj zemlji.
Featherstone naglašava da je Americi potreban srednjostrujaški feminizam koji razumije utjecaj ekonomske i vanjske politike na živote većine žena. Clinton koristi termine poput prekretnice i staklenog stropa kako bi slavila pobjedu kandidatkinje financijske industrije nad zastupanjem interesa običnih ljudi, a to je zloupotreba feminizma.
Riječima umjetnice i aktivistkinje Julije Sharpe-Levine, ako ćemo prihvatiti feminizam koji se bavi i drugim problemima osim inkluzije žena (pogotovo dobrostojećih bjelkinja) u korporativnom kapitalizmu i američkom imperijalizmu, potrebna je predsjednik/ica koja je spremna promijeniti status quo. Potrebna je vođa koja se ne boji suprotstaviti sustavu koji idolizira profit pod cijenu ljudskog dostojanstva i koji će raditi na tome da taj sustav zamijeni onim koji služi interesima svih građana/ki. Hillary Clinton se nikad nije zalagala za to.
Tek je nekolicina feministkinja propitivala cilj biranja žene kao predsjednice. Sarah Leonard u svom eseju Koje žene podupiru Hillary (i koje žene si to ne mogu priuštiti) kaže da zastupljenost žena u politici malo pruža radnicama u usporedbi sa širim utjecajem redistributivnih univerzalnih programa socijalne pomoći.
Redistribucija će uvijek koristiti ženama jer su većinom žene hraniteljice u siromašnim kućanstvima. Žene imaju niže plaće od muškaraca i manje osobnog bogatstva. Clinton se u kampanji trudila odvojiti rod od klase, no oni su duboko povezani, objašnjava Featherstone.
Politike koje doista pomažu ženama jesu državno socijalno zdravstveno osiguranje (koje uključuje brigu o reproduktivnom zdravlju, pravo na besplatan pobačaj i kontracepciju), povećanje minimalne plaće, jedinstveni kvalitetni program dječjih vrtića i besplatno visoko obrazovanje te reforma zakona o radu koja bi olakšala organizaciju sindikata. Sve je to u većoj ili manjoj mjeri bilo dio Sandersova plana i jasno je da postoji velika podrška među glasačima. Sanders se u svojoj kampanji zalagao i za povećanje minimalne plaće na 15 dolara što se smatra feminističkim budući da žene čine većinu radnika/ca na minimalcu. S druge strane, Clinton se izjasnila protiv povećanja minimalne plaće i državnog zdravstvenog osiguranja te je obećala ukidanje tradicionalne socijalne pomoći.
Vratimo se sada na odnos socijalizma i feminizma, odnosno zašto je feminizam već integralni dio socijalističke politike. Debbie Medina, demokratska socijalistkinja koja se natječe za Senat države New York objasnila je zašto bi žene trebale biti socijalistkinje: “Razmislite. Koga kapitalizam ignorira i zanemaruje? Žene. Kapitalizmu ne treba žena koja želi pristojan stan i pristojnu stanarinu? Kako kontrola stanarine nije žensko pitanje? Kako borba za povećanje minimalca nije žensko pitanje?”
Politički teren za to ne stvaraju samo kandidati/kinje, nego i organizacije. Featherstone ističe kako je sramotno što su mnogi sindikati koji uglavnom predstavljaju radnice poduprli Clinton, kandidatkinju čija je prošla i buduća agenda u suprotnosti s interesima njihovih članova.
Ako Hillary Clinton osvoji predsjednički mandat, žene će upravljati trima najvećim ekonomijama Zapada. No i s Hillary Clinton, Angelom Merkel i Theresom May na čelnim položajima, na klimavim je nogama ideja trickle-down feminizma koja kaže da će velik broj žena imati koristi ako stavite nekoliko elitistkinja na položaje moći.
Važno je da žene imaju jednaku mogućnost napredovanja i da su ženski glasovi zastupljeni u centrima moći. No važno je i da društvo izbriše strukturalne barijere prema jednakosti, od rastuće ekonomske nejednakosti, smanjivanja minimalne plaće i nedostatka javnih programa poput plaćenog rodiljnog dopusta pa i univerzalnog osnovnog dohotka.
