S obzirom da se približava svjetskog nogometno prvenstvo u Brazilu, sve se više ubrzava razvoj narativa o mogućem raspletu skupine A, u kojoj su kuglice tijekom ždrijeba, održanog u prosincu 2013. godine, odlučile da će Hrvatska zaigrati protiv Brazila, Meksika i Kameruna.
U ritmu službene himne prvenstva We are the One, polako se njišu bokovi, pije se Coca-Cola (službeni sponzor prvenstva) te se razvija niz laičkih taktičkih postavki svih mogućih nogometnih momčadi kao i analiza talenta Christiana Ronalda, Messija ili pak Xavija, a svi treneri ovoga svijet od The Special One (José Mourinho) do legendi poput Roberta Carlosa, predstavljaju svoju viziju raspleta i mogućeg pobjednika.
Svi s nestrpljenjem očekuju Dan D, kada će se noge vrijedne nekoliko milijuna eura, iskrcati na teren stadiona Arena Corinthians u São Paulu, a taktovi sambe preuzeti glazbeni monopol diljem svijeta.
Osim prethodno navedenih, manje ili više manifesnih pojava vezanih uz nogometno prvenstvo i FIFA-u (Fédération Internationale de Football Association), kao krovnu nogometnu organizaciju, postoji i druga strana priče, negdje iza kulise scene na kojoj Jennifer Lopez, Pitbull i Claudia Leitte, izvode službenu himnu.
Povijesni kontekst svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Americi
Valja istaknuti kako je ovo peto nogometno prvenstvo koje je organizirano u Južnoj Americi, a koje iza sebe ima čitav niz političkih i socio-ekonomskih, u najmanju ruku rečeno, kontroverznih implikacija.
Naime, Južna je Amerika zadnji put bila domaćin najboljim nogometašima svijeta u ljeto 1978., u Argentini. Bilo je to vrijeme nogometaša poput Marija Kempesa, Leopolda Luquea, Gerda Müllera te Johana Cruijffa dok je Maradonino vrijeme tek trebalo doći. Ovo je prvenstvo ostalo jedno od najkontroverznijih u povijesti, čije se pojedine epizode, poput Cruijffovog izostanka iz nizozemske reprezentacije, povlače do danas.
Međutim, u širem društveno-političkom kontekstu, ljagu ovog prvenstva predstavlja činjenica da je FIFA, na čelu s Brazilcem Joãom Havelangeom, domaćinstvo dodijelila Argentini, u kojoj je samo dvije godine ranije (1976.) vlast preuzela vojna hunta na čelu s generalom Rafaelom Videlom, srušivši Isabelu Perón (druga supruga Juana Dominga Peróna).
Videlova vlast, zajedno s Pinochetovom u Čileu, predstavlja najtamnije razdoblje povijest Latinske Amerike. Time je započeto razdoblje Prljavog rata (1976.-1983.) u kojemu su nestale tisuće ljevičarskih pristaša, sindikalista te studenata.
Stadion na kojemu se igralo finale između Nizozemske i Argentine, Estadio Monumental u Buenos Airesu, bio je udaljen svega kilometar i pol od najvećeg logora u državi, u kojima su bile zarobljene i mučene stotine ljudi. Bivša zatvorenica logora, Elisa Tokar, u dokumentarcu Doktrina šoka, autorice Naomi Klein, izjavila je da se govorilo kako klicanje zbog golova nadjačava povike otetih.
Osim navedenog, svjetsko se prvenstvo u Argentini ubraja među najkontroverznije sportske događaje (uz Olimpijske igre u Njemačkoj, organizirane 1936. za vrijeme Hitlera) i zbog niza drugih događaja, poput: odbijanja tada gotovo najboljeg svjetskog igrača Johana Cruijffa da igra za Nizozemsku te zbog prilično diskutabilnog rezultata između Argentine i Perua, kao i zbog međunarodne prešutnosti brutalnosti koje su se događale na argentinskim ulicama, na kojima su ljudi jednostavno nestajali. O važnosti ovog mitskog događaja govori i činjenica kako se još i danas o njemu otkrivaju nove činjenice, poput umiješanosti kolumbijske mafije u argentinsko osvajanje trofeja kao i razloga Cruyffovog nedolaska na prvenstvo .
U prikazu šireg društveno-političkog konteksta nogometnih prvenstva kao i o njihovom značenju za političke strukture, piše Jon Spurling u knjizi Death or Glory, The Dark History of the World Cup, u kojoj analizira stanje u Argentini tijekom 1978. te implikacije održanog prvenstva.
Ovakve i slične manifestacije imaju za cilj zaborav na stvarnost. Upravo je to i uspjelo nogometnom prvenstvu u Argentini, unatoč dramatičnom razdoblju kroz koje je zemlja prolazila. Naime, tadašnji prvi napadač gauchosa (nadimak argentinske nogometne reprezentacije) Luque izjavio je kako su ljudi jednostavno, tijekom prvenstva, zaboravili na siromaštvo i depresiju koja je vladala gradovima.
Iako domaća politička nomenklatura sportske događaje poput svjetskog nogometnog prvenstva ili olimpijskih igara predstavlja kao svojevrsnu pobjedu i demonstraciju moći države domaćina, svjetsko prvenstvo u Brazilu razotkriva takvu taktiku i prikazuje pravo lice velikog natjecanja, mimo histeričnih povika dežurnih komentatora i navijačke dekoracije.
Naime, euforija i nacionalne boje, ove godine u Brazilu, nisu kao što je bio slučaj s Argentinom prije gotovo 30 godina, uspjele proizvesti instant zaborav na prevladavajuće siromaštvo i ekonomsko stanje u kojemu se država nalazi.
U svibnju je u Brazilu došlo do organiziranja najvećih prosvjeda u posljednjih 20 godina. Kao temeljni razlozi, izlaska tisuće ljudi na ulice, predstavljeni su visoke cijene javnog prijevoza te ogromna količina novca koja je utrošena na organizaciju nogometnog prvenstva. Tako je upravo u zemlji koja je izmislila nogomet, došlo do najvećeg otpora organizaciji prvenstva odnosno politici javne potrošnje na nogometni spektakl.
Prosvjednici između ostaloga žele da se novac, predviđen za troškove organiziranja prvenstva namijeni socijalnim programima. Osim studenata, značajan dio prosvjednika čine i beskućnici koji se bore za izgradnju državnih stanova kako bi dobili krov nad glavom umjesto nogometnih zdanja, koja niču diljem zemlje, otkako je Brazil 2007. godine dobio organizaciju prvenstva.
Prema procjenama budžet ovogodišnjeg prvenstva iznosi gotovo 11 milijardi dolara. U kontekstu se troškova prvenstva često navodi činjenica kako je za izgradnju stadiona na kojemu će se odigrati prva utakmica (Brazil-Hrvatska), umjesto predviđenih 350 milijuna reala utrošeno gotovo 820 milijuna.
Tako je čak i jedan od najvećih brazilskih nogometaša, ikona svjetskog prvenstva održanog u SAD, 1994. godine Romario, na jednoj društvenoj mreži komentirao: rekao sam vam, Svjetsko prvenstvo 2014. će biti najveća pljačka Brazila ikada. Određenu kritiku, premda s velikom dozom opreza, iznio je i Pelé, rekavši kako se određeni iznos koji je utrošen u organizaciju mogao uložiti u izgradnju škola i bolnica.
Brazil organizira svjetskog prvenstvo u trenutku ekonomske krize i visoke stope inflacije te sve većoj diskrepanciji među društvenim klasama. Strukturu prosvjednika osim studenta i beskućnika, čine pripadnici domorodačkog stanovništva. Naime, krajem su svibnja pripadnici domorodačkog stanovništva, tijekom prosvjeda policajce gađali strijelama, na što je policija odgovorila gumenim mecima i suzavcem. Diljem Brazila zavladale su parole poput FIFA idi kući ili Mundijala neće biti.
Čini se kako čak jednom dijelu brazilskog stanovništva odnosno njihovu svakodnevicu neće moći niti na trenutak izbrisati Neymarova ingenioznost driblanja. Dapače, jedna sudionica prosvjeda izjavila je kako se nada da će Brazil ispasti već u prvom krugu.
Kako se nacija s milijun prostitutki priprema za svjetsko prvenstvo
U prilog činjenici kako nogometno prvenstvo nadilazi tradicionalne sportske okvire natjecanja govori utjecaj svjetskog prvenstva u okviru legalizirane prostitucije.
Naime, Brazil je uvrstio kategoriju seksualni radnik/ca u službeni popis zanimanja. Tako se na službenim vladinim stranicama nalaze savjete i upute za korištenje ove vrste usluge dok su prostitutke organizirane u službenu organizaciju pod nazivom Aprosmig.
Čak su i velike sportske kompanije poput Adidasa, kreirale majice sa slikom žene u bikiniju te natpisom: Looking to score – Brazil. Vlasti su reagirale zahtjevom povlačenja majice s tržišta, nakon čega je Adidas pristao na takav potez.
Nakon odluke o brazilskom domaćinstvu, redali su se novinski naslovi poput Kako se nacija s milijun prostitutki priprema za svjetsko prvenstvo. U kontekstu navedenog brzo su se proširile vijest da brazilske prostitutke polaze intenzivne tečajeve engleskog jezika kao i to da se bordeli opremaju s tehnikom potrebnom za kartično poslovanje. Navedeno je otvorilo pitanje rodne diskriminacije te eksploatacije.
Međutim, potrebno je naglasiti kako žene, poput Cide Vieira organizirane u Association of Prostitutes, ističu kako se one ponose svojim poslom te uživaju u njemu.
Sporne Adidas majice
O povezanosti prostitucije odnosno njezinog rasta s organiziranjem nogometnog prvenstva govori i podatak da je tijekom prvenstva u Njemačkoj (2006.) došlo do priljeva gotovo 40 000 novih radnika/ca koje su došle iz okolnih zemalja na rad tijekom održavanja prvenstva. Slična je priča i svjetskim prvenstvom u Južnoj Africi (2010.) kada je iz Zimbabvea došlo na tisuće prostitutki.
Prilika za veliku zaradu, koja dolazi u kombinaciji s prostitucijom te svjetskim prvenstvom stvara tanku liniju s maloljetnom prostitucijom, koja se uslijed dobre zarade, lagano briše. Tako je čak zabilježeno da je tijekom svjetskih prvenstava (Njemačka i Južnoafrička Republika) seksualno iskorištavane djece povećano s 30 na 40%. Prema dosadašnjim pokazateljima Brazil neće predstavljati iznimku.
Naime, uslijed sve nestabilnije ekonomske situacije, okviri legalne prostitucije, polako postaju sve rastezljiviji. Naime, veliki broj turista (očekuje ih se gotovo 600 000) predstavlja veliku zaradu, uzimajući u obzir nezaposlenost te ostale negativne ekonomske pokazatelje, uslijed čega se granice punoljetne prostitucije spuštaju, a prostitucija postaje sve učestalija među djecom.
Prema izjavi Antonije Lima Sousa, državne tužiteljice, većina djece, koja su prisiljena na prostituciju, dolazi iz socijalno ugroženih obitelji u kojima je izražen podcjenjujući stav prema ženama. O ozbiljnosti situacije govori i činjenica kako čak neki roditelji prisiljavaju djecu na prostituciju, čiji su klijenti uglavnom stranci. Prema podacima nevladine organizacije FNPETI (Fórum Nacional de Prevençăo e Erradicaçăo do Trabalho Infantil; eng. National Forum for the Prevention of Child Labor) u 2012. godini zabilježeno je pola milijuna slučajeva dječje prostitucije u Brazilu. Stoga su se i nogometaši uključili u akciju suzbijanja maloljetničke prostitucije, u sklopu kampanje IT’S A PENALTY, s obzirom kako vlasti očekuju, da će upravo tijekom održavanja prvenstva, doći do njezine porasti.
Nadine Angrer i Christiano Ronaldo
A tko su (i gdje su) najbolje brazilske nogometašice?
Osim navedenog političkog konteksta nogometnog prvenstva kao i socio-ekonomskih implikacija, rodna isključivost također predstavlja dominirajući element. Naime, iako se na spomen Brazila, većini stvaraju mentalne slike preplanulih ženskih tijela, ženina uloga uglavnom završava u navedenom okviru.
Dok s jedne strane reklame Coca-Cole i službeni govori FIFA-ih čelnika proklamiraju nogomet kao igru jednakih prilika dostupnu svima, od afričkih savana do uređenih njemačkih travnjaka, svjetsko prvenstvo predstavlja eklatantni primjer rodne isključivosti. Stoga Brazil u navedenom kontekstu predstavlja posebno zanimljiv slučaj. Naime, iako bi Brazil trebao, po svim karakteristikama koje čine ovu zemlju, predstavljati primjer razvoja nogometa u okviru rodne ravnopravnosti, tomu nije tako.
Dapače, nogomet je čak u određenom patronizirajućem položaju u odnosu na žene koje ga žele igrati. Naime, iako se nogomet često ističe kao način prevladavanja socijalnih barijera navedeno se ne odnosi i na prevladavanje rodnih razlika.
Dok većina ljudi zna tko je ove godine dobio Zlatnu loptu, vjerojatno je jako malo ljudi čulo za Nadine Angerer, najbolju nogometašicu, koja je na istoj dodijeli primila nagradu zajedno s Christianom Ronaldom.
Ta je vijest postavljena na margine, zajedno s objavom da je Afganistanski nogometni savez dobio nagradu za Fair play. Isti je slučaj s peterostrukom osvajačicom FIFA-ine nagrade za nogometašicu godine Brazilke Marte Vieira de Silava. Naime, većina Brazilaca koji uzdižu žene i nogomet na pijedestal, nikada nije čula za ovu najbolju brazilsku nogometašicu. Stoga upravo nevjerojatno zvuči činjenica da se Marta morala preseliti u Švedsku jer u Brazilu nije imala uvjete za treniranje kao niti razumijevanje nogometnih otaca u Brazilskom nogometnom savezu.
Unatoč tomu u favelama postoji niz organizacija s ciljem poticanja djevojčice na igranje nogometa kako ne bi završile u prostituciji. Međutim većina nogometne javnosti nije zainteresirana za ove škole. Tako je prošlo nezapaženo, u cijeloj ovoj nogometnoj groznici, da je u Rio de Janeiro otvoren centra pod nazivom Football for Exuality Plaza, čija je temeljna djelatnost usmjerena na prevladavanje socijalnih prepreka te poticanje emancipacije.
Danas, u 21. stoljeću, nakon niza borbi za ravnopravnost te 100 godine od početka borbe za općeg prava glasa, vijest da će na francuski nogometnog kluba Clermont Foot 6, voditi 36-godišnja Helena Costa, izazvala je prilično iznenađenje.
Tako dok su u centru pažnje, tijekom prvenstva, suci, igrači, treneri (nema sutkinja, igračica ili trenerica) okolo terena glavnu ulogu imaju žene. Nažalost, u većini slučajeva radi se o negativnoj te eksploatirajućoj ulozi. I tako dok FIFA govori o društvenoj ulozi nogometa rodna ravnopravnost biva marginalizirana.
