Objavljeno

Strpljenje i upornost se isplate – Preko prajda do seksa

Deseti Zagreb Pride bio je 18. 6. 2011. zaista najveći LGBTIQ uspjeh do sada, koji se uvelike može zahvaliti organizatorima/cama Splitskog Pride.

To samo potvrđuje da svatko ima svoju ulogu, i da, iako se na prvi pogled ne slažete s nečime (svima je nekako bilo jasno da Split neće zagrljajem dočekati prajd) stvari se svejedno poslože kako treba. Svatko ima svoj djelić slagalice, i ne moraju svi se koristiti istim načinima i sredstvima (za raznorazne ciljeve), no poštovanje tuđeg izbora koji ne ide na štetu drugima je imperativ.

Ovogodišnji zagrebački prajd bio je uistinu prvi u kojem sam ja hodala bez povremenog grča u želucu. Masovnost i upeterostručenje sudionika i sudionica mogu se zahvaliti straight ljudima koji su svojim dolaskom stvorili siguran prostor koji je omogućio da se što više LGBT populacije ohrabri i pridruži povorci. Bilo je to uistinu praznik i zadnja dva tjedna veliki su se koraci napravili u hrvatskom LGBTIQ pokretu, pretpostavljam kao nagrada za upornost, hrabrost i strpljenje proteklih 10 godina. Možda će slijediti koji korak unazad, no dobrih 4-5 koraka su upravo napravljeni i to ne treba zaboraviti u nadolazećim mjesecima.

Konzerve od TV-a

Više sam stvari zaključila zahvaljujući ovom prajdu, a jedna je ta da čitajući hrvatske portale i gledajući hrvatske televizije možete steći shizofreni dojam da se ovogodišnji Zagreb Pride događao u dva različita svijeta, dvije različite države. Tolika je rascijepljenost svijesti trenutačno u zemlji.

Dok su tako na subotnjim dnevnicima na NovojTV i HRT1 (RTL nisam stigla provjeriti, no kasnije sam čula da je bio pristojan prilog) prajdovi bili loše pokriveni (puno lošije na HTV-u nego na Novoj koja je pak pederski i počela i završila prilog sa cifrom od milijun kuna koliko je ovogodišnje osiguranje prajda koštalo), hrvatski vodeći portali (Tportal, Net, Index) ujedinili su se i pozvali čitatelje/ice na 10. Povorku ponosa, te se time meni nepobitno iskristalizirala činjenica da je na idejnoj razini riječ o 2 medijske frakcije: konzervativnoj – TV, i progresivnoj, liberalnoj – internetu. I internet naravno ima konzervativnih portala, ali blagoslov interneta je što birate što ćete konzumirati. S TV-om nikad ne znate kakvu debilanu će vam pokušati ugurati u glavu ukoliko ne pazite.

Primjerice Nedjeljom u 2 je danas imao za gosta zagrebačkog prajdizana Franka Dotu, koji se dosta dobro snašao u emisiji, no komentari koji su išli na ekranu pred kraj emisije bili su takvi da jednostavno dobijete poriv pomoliti se da ti ljudi počnu razmišljati. Naravno dosta njih se pozivalo na trošak od milijun kuna, kao da je na vlasti neki zakon koji LGBTIQ osobe oslobađa plaćanja poreza?

Odmah nakon Nedjeljom u 2, po običaju je na redu Mir i Dobro, gdje ste mogli čuti Ivu Duževića, medicinskog psihijatra sa bedžem pola Ante Gotovina – pola hrvatska zastava koji smatra da je glavna greška njegove struke bila maknuti oznaku bolesti s homoseksualnosti.

Nakon toga, mir i dobro poslao je vjernicima šibenski biskup s kninske mise, gdje je izjavio da želi da djeca mogu mamu i tatu zvati prirodnim imenima, a ne u zajednicama koji žive neprirodnim životom i još to javno promoviraju. Također je izrazio nadu da će se vratiti stari zakoni glede pobačaja koji su u skladu sa iskonskim vrijednostima. Uz njega, čuo se i neki teolog koji je zaključio da nije grijeh imati sklonosti, nego je grijeh provesti ih u djelo. U skladu sa tim, osudio je nasilje na splitskom prajdu, no odmah potom se upitao da nisu možda prvi kamen bacili neki uvezeni ljudi u redove poštenih hrvatina ili čak neki gejevi. Time je zaslužio pljesak okupljenih na dotičnoj promociji knjige koja govori o zavjeri medija koji promoviraju gejstvo kao normalno, kako bi što veći broj ljudi postao gej, te kako bi se prestali razmnožavati i kako bi se uništila ljudska rasa. Majke mi mile. Mir i dobro. Neprocjenjivo.

Iskrenost outanja

Druga epifanija oko ovog prajda bila mi je oko outanja. Neotuđivo je pravo svakoga da odluči hoće li se, kad i kako outati, i uvijek sam smatrala da je strah to što paralizira osobe da žive slobodnije i outano. No shvatila sam da postoji i još jedna stvar kod neoutanih osoba: njima iskrenost (prema sebi, no i prema drugima) nije baš na vrhu ljestvice najbitnijih stvari kad je riječ o odnosima. Dapače, nekad imam dojam da se osjećaju ugodnije time što netko zna samo dio istine o njima, jer na taj način mogu lakše manipulirati odnosima. Ne kažem da se to uvijek čini svjesno, no podsvijest je moćna stvarčica. Dakle, uz strah i nesigurnost, prilično sam uvjerena da je jedan od bitnih faktora za neoutanje i neiskrenost koja se provlači kroz život u tko zna kojim oblicima i tko zna od kada.


No, šab me gabri hoće li se netko outati ili neće. To nije bitno? Osim što (Gordan Duhaček je iznio tu informaciju u zadnjem Zarezu) u Europskoj uniji 40% ljudi poznaje gej osobu, dok je u Hrvatskoj ta brojka samo 9%. I upravo to pokazuje koliko bi outanje ubrzalo shvaćanje društva da se ne radi o bolesnim, nekim tamo osobama, već eto, tim tu, blizu, koji rade poslove kao i svi drugi, neki su glupi, neki pametni, neki imaju ukusa, neki nemaju, neki su mršavi, neki debeli, neki fit, baš kao i straight ljudi.

Seksualna orijentacija vs. seksualna energija

No mene iskreno sve manje zanimaju pitanja tzv. seksualne orijentacije. Na svoju seksualnost gledam kao na jako zanimljiv proces (jer me ne prestaje iznenađivati), i osim što se ne nalazim u slovu S – Straight, ne nalazim se potpuno ni u kojem od LGBTIQ slova. No nemam nikakvih problema da se nazivam, ili da me bilo tko naziva bilo čim od navedenog, a najčešće lezbom, bipsićkom, strejtušom…

Puno zanimljivija mi je sama po sebi postala seksualna energija. Mislim da neću puno pogriješiti ako je pokušam nazvati životnom energijom. Ne znam definiciju kreativne energije, no sigurna sam da je povezana sa seksualnom. Ispravite me ako umišljam, no niste li primijetili da su ljudi sa zdravim (ne zatomljenim) seksualnim nagonom i odnosom poprilično zdravi i vitalni?

Nešto jako bitno i važno kao seksualna energija po raznim starim učenjima ključ je i razvoja osobe i njezinih punih potencijala. Seksualna energija kreće se kod čovjeka navodno kroz nekih 7 stadija, gdje je u prvom gotovo animalna (silovanje, bilo-kad-s-bilo-kim spika…), zatim prelazi preko sve profinjenijih stadija, a krajnji je potpuno ovladavanje seksualne energije i njeno usmjeravanje umjesto u orgazme, u oživljavanje gotovo neslućenih potencijala Osobe, a takve ljude znamo najčešće kao razne čudake, mistike i genijalce. Navodno je nemoguće proći u jednom životu kroz sve stadije, ali ako počnete život negdje na sredini ljestvice (recimo izborom seksualnih partnera koji su vam komplementarni), sve je moguće.

Voljela bih i da me je netko ranije upozorio na činjenicu koje sam relativno nedavno postala svjesna, a ta je da se tijekom seksualnog odnosa stvaraju određene (neprekidive i stalne) energentske veze između osoba. To objašnjava naizgled neobjašnjive slučajnosti i situacije kojima sam svjedočila sa svojim bivšim partnerima, no češće partnericama, i to u situacijama gdje su naše veze meni i svima bile gotove.

I stoga Live and Let Live, uz selekciju osoba s kojima se spajate. Seksualnost stvarno nije nešto što se treba konzumeristički shvatiti, koliko god vrijedila ona sex sells. I koliko god zvučilo zastrašujuće da možda u biti One night stand ne postoji:)

Oni iskusniji primjetit će da ukoliko se seksualna energija u vezi koristi na pozitivan način (iz nemanipulativnih i ljubavnih pobuda) da dolazi do pretakanja kvaliteta jedne u drugu osobu i njihovog rasta, no ukoliko se zapletete u nju i ne koristite je na fine načine, osuđeni ste na jedan fizičko-emotivni vrtlog (jer se psihološka i svakakva ne baš najbolja obilježja partnera/ice također mogu početi pretakati i utjecati na vas) u kojem se razum počne povlačiti.

To vam eto kažem jer sam svjedočila i suludim i krasnim i hetero i lezbijskim vezama i voljela bih da sam kao mlađa nešto slično pročitala. A vi vidite hoće li vam nešto od napisanog sada ili jednom zazvoniti.


Povezano