Objavljeno

Pobjednički ožujak u Sloveniji

Za slovenske feminističke, lezbijske, gay i trans aktiviste, ožujak 2015. bio je pobjednički mjesec. Ušli smo u povijest i pretvorili tu povijest u našu vlastitu priču.

Trans akcija Anje Koletnik

Anja Koletnik svoju priču stvorili su već 28. veljače kada su se outali kao ne-binarna osoba u Sobotnoj prilogi, subotnjem prilogu najprodavanijih slovenskih dnevnih novina. Samoizjašnjavanje Anje Koletnik kao “osobe koja ne pristaje, ne osjeća se kao, i ne slaže se s identitetima unutar binarnog rodnog sustava, to jest muškarac – žena” povijesno je iz dva razloga. Oni su jedna od prvih osoba koja je javno ustanovila svoje rodno izražavanje kao ne-binarno – Katja Zgoznik nazvala se “lezbijkom koja je djelomično muškarac” ili “transseksualnom lezbijkom” u Večeri u studenom 2014. Također, Koletnik su prvi trans aktivist koji se zalažu za transfeminizam kao “društveni pokret koji priznaje transrodne osobe i daje im legitimitet kao članovima društveno marginaliziranih grupa i subjektima feminističkih pokreta”.

Prva osoba koja se u Sloveniji outala kao trans bila je Salome, high femme diva koja je zajedno s drag queen glazbenim triom Sestre utrla put većoj vidljivosti i prihvaćenosti cross-gender izvođača u zabavnoj industriji i u društvu općenito u devedesetima i dvijetisućitima. Zbog njihovog izraženo aktivističkog stajališta, Anja Koletnik nude nešto sasvim novo.

Njihova izjava u Sobotnoj prilogi naglasila je potrebu za poštovanjem i priznavanjem nenormativnih trans tijela, kao i potrebu za borbom protiv diskriminacije trans osoba koja mora početi s destigmatizacijom i demedikalizacijom promjene spola u slovenskom zakonu.


Anja Koletnik, Eva Matarranz, Tadeja Pirih, Andrea Celija, Axeli Salome na raspravi “Trans* – od privatnog do društvenog”. Foto: Rebeka Bernetič.

Kao jedni od osnivača transfeminističke inicijative TransAkcija, Anja Koletnik ovim problemima pozabavili su se na TransMisiji, prvom slovenskom susretu trans osoba i njihovih saveznika u organizaciji DIC Legebitre, Slovenskog seksološkog saveza i TransAkcije u studenom 2014. godine. Anja Koletnik i Salome su 7. ožujka 2015. sudjelovali na javnoj raspravi “Trans* – od privatnog do društvenog” (“Trans* – iz osebnega v družbeno”) u organizaciji 16. međunarodnog feminističkog i queer festivala Rdeče zore. Ova i ostala događanja stvorila su do sada neviđenu razinu transrodne vidljivosti u Sloveniji, vidljivosti koju treba slaviti.

Otkazivanje festivala Femme Feminité

Savez feminističkih akademika/inja, aktivista/kinja, novinara/ki, medija, inicijativa i nevladinih udruga doživio je malu, ali važnu pobjedu 5. ožujka kada je zbog njihovih kritika otkazan festival Femme Feminité. Cilj festivala bio je “za početak, probuditi pravu ženu” promovirajući retradicionalizaciju rodnih uloga s izraženo esencijalističkim argumentima. Ideološka začetnica festivala Urška Faller sve je probleme “modernih žena”, uključujući tugu i rak, okrivila na povijesnu borbu za emancipaciju žena. Njezino rješenje? Postanite ženstvene, postanite poslušne – i ne zaboravite se priključiti festivalu. Uz radionice kao što su “Kako (p)ostati najbolja žena, partnerica, majka”, program Femme Feminitéa sastojao se od velikog poslovnog sajma za industrije ljepote, zdravlja i mode, koje su ideale više srednje klase prodavale ženama slabijih financijskih mogućnosti.

Festival se trebao održati krajem ožujka u Cankarjevom domu, najprestižnijoj javnoj kulturno-umjetničkoj instituciji u Sloveniji. Kada su ravnateljicu i suosnivačicu renomiranog festivala Mesto žensk Uršulu Cetinski pitali zašto dozvoljava takvo sekstičko događanje, odgovorila je kako nije financijski isplativo otkazati ga. Kako bi preživio mjere štednje, Cankarjev dom mora biti domaćin komercijalnim eventima.

Prosvjedi protiv Femme Feminitéa kulminirali su 5. ožujka kada je 28 organizacija i više od stotinu pojedinaca potpisalo otvoreno pismo “U ovom gradu nema mjesta za seksizam!” Istoga dana, Urška Faller otkazala je festival zbog “nedovoljno bukiranih kapaciteta i sigurnosti naših gostiju i posjetitelja”.

Ova kratka poruka objavljena na Facebook stranici festivala nije podrobnije objasnila o kakvoj se prijetnji radi. Optužbe su postale jasnije u službenoj izjavi koja je objavljena 6. ožujka. Faller je napisala kako je festival otkazan zbog “zastrašivanja”, “nasilja” i “emocionalnog terora” od strane “visokoobrazovanih osoba na javnim pozicijama, osoba iz obrazovnih ustanova”. U intervjuu za Studio City, Urška Faller konačno je okrivila feministe/kinje, iako je priznala da “nema pojma što oni/e zapravo žele”.


Screenshot Femme Feminité web stranice: “Promocija na radionicama (izaberite ciljanu publiku)”

Otkazivanje Femme Feminité festivala važna je feministička pobjeda zbog toga što je dokazala kako je opće rašireni dojam o nevidljivosti, fragmentiranosti i nemoći feminista/kinja u Sloveniji sasvim pogrešan.

Ipak, to je bila mala pobjeda: Femme Feminité samo je jedan od primjera vrlo raširenog trenda. Kao što je Mirovni inštitut poručio u izjavi za Međunarodni dan žena:

“U posljednjih nekoliko godina Slovenija obiluje sveopćim zadovoljstvom normativnom jednakošću rodova i muškaraca i žena. U isto vrijeme širi se ljepljiva plijesan antifeminističkih osjećaja i nevjerojatno besmislenih retro-patrijarhalnih priča o potrebi ponovne feminizacije žena i maskulinizacije muškaraca, te tendencija da se zabrani pobačaj i smanje ženska prava. U političkom, društvenom i ekonomskom smislu, jednakost je ugrožena.”

Legalizacija istospolnih brakova

Slovenski parlament je 3. ožujka konačno legalizirao istospolne brakove uz pomoć amandmana koji brak definira kao cjeloživotnu zajednicu dviju osoba bez obzira na njihov spol. Rezultat više od dvadeset godina borbe za zakonsku jednakost lezbijskih i gay parova koji se žele vjenčati ili živjeti zajedno bio je naširoko proslavljen, ali LGBT aktivisti/kinje nerado su proglasili pobjedu.

Dvadeset i osam članova parlamenta koji su glasali protiv amandmana računali su na potporu Katoličke crkve i njezinih civilnih organizacija. Tu potporu su i dobili kada je 10. ožujka “sekularna” koalicija Za djecu! (Za otroke gre!) skupila 80.518 potpisa za javni referendum. Ako parlament taj referendum prihvati, heteroseksualna većina ponovno će odlučivati o ljudskim pravima seksualnih manjina.

Napisala sam ponovno, zbog toga što je koalicija Za djecu! – tada pod imenom Civilna inicijativa za obitelj i dječja prava (Civilna iniciativa za družino in pravice otrok) već jednom predložila i pobijedila na referendumu o obiteljskom zakonu u 2012. godini. 55% glasača (oko 280 tisuća ljudi) koji su sudjelovali na referendumu 2012. predstavljalo je samo 30% ukupnog biračkog tijela, no ipak su uspjeli zaustaviti uvođenje manje diskriminativne (ali nipošto nediskriminativne) verzije obiteljskog zakona.

Danas isti vukovi u janjećoj koži i dalje stvaraju moralnu paniku. Unatoč tome, aktivist i teoretičar Roman Kuhar istaknuo je značajnu promjenu u vučjoj argumentaciji. Civilni saveznici Crkve “sve se manje koriste ‘biblijskim diskurzom’, umjesto toga koristeći naočigled racionalan, znanstveni diskurz preoblikovan u populističke i zdravorazumske izjave. Na taj način, Crkva sekularizira svoj diskurz kako bi ‘klerikalizirala’ društvo”.


Peticija za amandman Zakona o braku i obiteljskim odnosima. 28.897 potpisa i još raste…

Unatoč tome, sličan referendum vjerojatno neće proći u 2015. zbog novog zakona o javnim referendumima. Ovaj puta, “pobornici tradicionalnih obiteljskih vrijednosti” i “zaštitnici djece” trebaju pridobiti najmanje petinu glasača (oko 340 tisuća ljudi) kako bi uspjeli. Također, ustavni sud možda ispravi prošle pogreške i odluči da je javno glasanje o ljudskim pravima neustavno. Ipak, znajući kako je lako zakon potučen u Sloveniji u prošlosti, nitko se ne želi prerano nadati u pobjedu.

Simbolične pobjede, konkretne posljedice

Simbolična pobjeda LGBT zajednice sasvim je sigurno izvojevana. Kao što je aktivist Miha Lobnik rekao u radijskoj emisiji Lezbomanija: “Iako se ponekad čini kako se simbolične borbe vode samo za prestiž i ideološki efekt (…), na našoj strani vide se sasvim konkretne posljedice – ne samo što se tiče prava, već i osjećaja sudjelovanja u društvu.”

“I sigurnosti”, dodala je Suzana Tratnik. Legalizacija istospolnih brakova “velika je pobjeda za čitavo društvo”, rekla je Nataša Sukič, a Mitja Blažič zaključio je kako legalizacija ima i međunarodnu važnost, pogotovo u Italiji i Hrvatskoj gdje se aktivisti sada “masovno mogu pozivati na činjenicu da su okruženi državama gdje su ta pitanja već riješena”.

Ožujak je uistinu bio pobjednički mjesec – a još nije ni završio.

S engleskog prevela Vida Starčević

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano