Poželite li nakon ovog teksta posjetiti Sarajevo i PitchWise pobrinite se da ne koristite usluge željeznice Federacije BiH. Budući da to nisam učinila u tijeku 11-satne vožnje sam se imala priliku temeljito podsjetiti gdje idem. Kako su mi objasnili suputnici iz Žepča razlog zašto vlak kasni u prosjeku tri sata je najčešće to što su poslije rata opljačkali dijelove koji omogućuju automatsko podizanje rampe, zbog toga vlak mora stati i trubiti pred svakom kako bi netko dotrčao i ručno je podigao. Da kontekst postane jasniji tome dodajte novo školu izgrađenu zahvaljujući inozemnim donacijama, koja se danas koristi kao štala za konje, naviku poslodavaca da svako tri mjeseca otpuste i zaposle istog radnika kako bi dobili državne poticaje i vijest da je Europska komisija odlučila suspendirati sve IPA projekte za BiH i tako im uskratiti 88 milijuna eura…
Na potencijalno pitanje koliko BiH treba feministički festival nesvjesno mi je odgovorio vlakovođa,
s kojim sam tri sata divanila na peronu čekajući voz iz Mostara, tvrdeći da u Bosni nema puno obiteljskog nasilja, te da bi sve bilo dobro da nije ženske emancipacije zbog koje majke rade pa su djeca bez nadzora. U Sarajevu se mnogi slažu s ovim, u narodu dosta uvriježenim stavovima, no to nije obeshrabrilo Fondaciju Cure da dovede feministkinje iz cijele regije i u srcu Sarajeva organiziraju šesti festival ženske umjetnosti i feminizma PitchWise (8.-11. 09. 2011.).
Kao što je uobičajeno na PichwWiseu, većinu u publici nisu činili građani/ke Sarajeva već gosti/šće, predavači/ice i sudionici/e iz gotovo svih dijelova bivše države, a program se većinom bavio klasičnim feminističkim pitanjima kao što su patrijarhalni obrasci i nasilje u obitelji, odnosi moći, osnaživanje žena te definiranje feminističkog u umjetnosti i queer izvedbenim praksama. Ipak snagu ovog festivala ne bi trebalo tražiti u teorijskim raspravama već u radionicama, druženju, povezivanju i osnaživanju koje je aktivistkinjama umornim od birokracije i edukacije došlo kao wellness retreat i uspjelo vratiti poljuljanu vjeru u ono što rade.
{igallery 38}
Posebno osvježenje bila je queer komponenta ovogodišnjeg PitchWisea, koju je u najvećoj mjeri činio švedski queer - feministički interdisciplinarni kolektiv pod vodstvom kustosice Hanne Wilde, nazvan Transnational Visons - Crossing Borders, Translocating Positions. U skladu s nazivom jedan član trupe je svojim izgledom prešao granice nečijeg modnog ukusa, no nažalost svoju poziciju nije uspio translocirati u trenutku kada je zbog toga doživio fizički napad, baš kao ni automobil pančevačke registracije, kojim su se dovezle članice benda Vibrator u rikverc. On je pak u sarajevskom okršaju s nacionalizmom ostao bez bočnog stakla. Nemili događaji ipak nisu pokvarili festivalsko raspoloženje ekipici već naviknutoj na nasilje koje ide u paketu s neuobičajenim rodnim i seksualnim izborima. Da su nasilje i netrpeljivost prema gay populaciji zaista velik problem u BiH vjerno je prikazao i film Elme Islamović 'To je naše dijete'. Adekvatna napetost u filmu se gradi konfrontiranjem osobnih priča gay i transrodnih osoba s izjavama anketiranih građana koji im u 90 posto slučajeva žele smrt, čak i kada su u pitanju njihova rođena djeca. Budući da je ovo prvi film u kojem pripadnici GT populacije BiH otvoreno staju pred kameru i govore o svojim iskustvima, treba im čestitati na ludoj hrabrosti.
Za sve kojima je žao što su propustili PitchWise donosim dobre vijesti jer je sezona feminističkih festivala u regiji tek počela.
Na redu su FemiNiš (21.-25. 9.) i Mesto Žensk (5.-15. 10.) te zatim naš 5. Vox Feminae Festival (3.-8. 11.) koji će se ovog puta imati fokus na filmskom programu, dok godinu možete završiti beogradskim BeFemom u prosincu. Uz navedene festivale predstavljena je i knjiga o najvećem slovenskom Queer-feminističkom festivalu Rdeče Zore, koji bi sljedećeg ožujka trebao doživjeti 13. izdanje, te je održana detaljna prezentacija novog online časopisa Uzbuna sa tematom Razgovori o Novom feminizmu i umjetnosti kojeg izrazito pozdravljamo, a koji stilski najviše rezonira sa izdanjima časopisa Treća.
U svakom slučaju bio je to zaista vikend za pamćenje. Budući da slike govore tisuću riječi bacite oko i na našu foto galeriju.
