Objavljeno

Nasilje unutar četiri zida tiče se sviju nas

Deanna Walters

U SAD-u, svaki dan četiri žene ubiju njihovi zlostavljači koji su im partneri ili bivši partneri, 72% od svih ubojstava i samoubojstava uključuju sukobe osoba u ljubavnom odnosu, a 94% smrtno stradalih čine žene. Na prvom mjestu uzroka smrti trudnica nalazi se ubojstvo. 24 žene svake su minute silovane ili uhođene od strane njihovih partnera. Svake godine 1,3 milijuna žena postaju žrtve fizičkog nasilja, a 75% ih bude ubijeno nakon što ostave zlostavljača ili to pokušaju.

Ipak, Nasilje unutar četiri zida, film premijerno prikazan i nagrađen na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, više je od uznemirujuće statistike koju uglavnom samo preletimo pogledom. Ovaj dokumentarni film redateljice Cynthije Hill istražuje jednostavnu, ali zastrašujuću činjenicu američkog života, a ta je da je najopasnije mjesto za ženu upravo njezin vlastiti dom.

„Činjenica da sam bila uključena u svijet ovih žena pomogla mi je da shvatim kako svi postavljamo potpuno pogrešna pitanja poput „Ona je sigurno djelomično kriva, kako bi se inače našla u ovakvoj situaciji?” ili „Kako je to mogla napraviti svojoj djeci?“ Ipak, situacija je izuzetno komplicirana. Dio vremena radi se o ljubavi, a cijelo vrijeme radi se o kontroli, pojašnjava Hill.

Prije šest godina redateljicu je kontaktirala Kit Gruelle, savjetnica za pitanja obiteljskog nasilja, sa željom da je uključi u projekt namijenjen odavanju počasti ženama i muškarcima koji su svoj život posvetili sprječavanju i zaustavljanju nasilja nad ženama. Kit Gruelle, nekada i sama žrtva, kroz svoje osobno i profesionalno iskustvo 80 minuta pažljivo vodi gledatelje kroz pravnu, psihološku i socijalnu kompleksnost problema, otkrivajući vlastitu priču, ali i priče nekoliko drugih žena, ponajviše onu koju je proživjela Deanne Walters.

Deanne Walters, koju je bivši suprug počeo zlostavljati nakon dva mjeseca veze, prvo psihički, a zatim i fizički, i to punih 9 godina, bila je nemoćna pred zakonom i svaki njezin poziv upomoć bio je okarakteriziran kao „nedovoljno jak dokaz o obiteljskom nasilju“. Deanna se tri puta vraćala suprugu, uglavnom iz razloga što je „nedostajao kćeri“ i što je „htjela da Martina ima oca“. Gruelle u filmu objašnjava kako ostavljanje zlostavljača vrlo često nije konačna odluka, već proces. Žene se vraćaju kući po četiri ili pet puta i, bez obzira što se čini da se takav scenarij ponavlja u gotovo svakom slučaju obiteljskog nasilja, nijedan nije isti i svaki trebamo tretirati kao poseban.

U listopadu 2008. godine, Deannu i njihovu dvogodišnju kćer Martinu muž je nasilno strpao u kamion i četiri dana neprestano tukao Deannu, vozeći ih pritom u nepoznatom pravcu. Zbog određenih rupa u američkom zakonu, tada nije bio uhićen niti kažnjen.

Kako se ovakve situacije ne bi ponavljale, Kit ohrabruje žene i savjetuje ih kako se uhvatiti u koštac s iznimno nepovoljnim pravnim sustavom i kako ga okrenuti u vlastitu korist, a sve u svrhu efikasnije zaštite od njihovih zlostavljača. Što ako počinitelj žrtvu protiv njene volje vodi preko državnih granica? Taj se čin može okarakterizirati kao pokušaj otmice, a to za počinitelja znači mnogo veću kaznu. Naime, zakon kaže da je ilegalno prevoženje osoba preko granice teži zločin od premlaćivanja do granice smrti. Taj, kao i neki drugi primjeri iz filma, podsjećaju i na neke od apsurdnih hrvatskih zakona. Primjerice, za fizički napad na ženu na javnom mjestu platit ćete jednaku kaznu kao i za stvaranje buke – oko dvije tisuće kuna.

U filmu se osim osobnih priča, iskaza članova obitelji, izjava sutkinja i liječnika koji se bave ovim problemom, nalaze i prikazi specijalne policijske obuke za slučajeve obiteljskog nasilja u kojima se posebna pažnja skreće na znakove koji prilikom uviđaja nisu na prvi pogled uočljivi, a mogu ukazivati na zlostavljačevo agresivno ponašanje. Za razliku od drugih oblika nasilja (u školi, u prometu, na ulici, na radnom mjestu i sl.), obiteljsko nasilje često je perfidno, skriveno i nevidljivo, a samim time i mnogo opasnije. O rasprostranjenosti obiteljskog nasilja često nije moguće dobiti jasnu sliku. Čak i kada je očito da se nešto u obitelji događa, ljudi prikrivaju zlostavljanje zbog društvenih očekivanja, tradicionalnog poštovanja privatnosti obitelji ili zbog straha i srama žrtve, zato je iznimno važno postaviti se na ispravan način i prema žrtvi i prema zlostavljaču.

Nasilje u obitelji mnogo rjeđe rezultira ubojstvom muškarca, ali u jednom dijelu filma Kit o tome razgovara sa sestrom žene koja je u jednoj od brojnih svađa ubila supruga i to komentira riječima kako se susretala sa ženama koje su ubile svoje zlostavljače i koje su joj rekle da se u zatvoru osjećaju sigurnije nego ikad prije.

Redateljica je u jednom nedavnom intervjuu ispričala kako nije htjela napraviti još jednu priču o žrtvama nasilja. „Svi ih prilično često viđamo, ali način na koji su ispričane ne dopušta nam da se povežemo s njima. Najlakše je reći: „To se događa drugima, a ne meni,“ „Jadne one,“ ili „On je takvo čudovište,“ ali takvim se izjavama distanciramo od problema, misleći kako ionako ne možemo ništa učiniti kako bismo im pomogli. Ne želim da se to dogodi i s ovim filmom. Želim da ljudi osjete suosjećanje i shvate da kao društvo imamo odgovornost napraviti promjene!“

Bez obzira što prikazuje koliko ishod bračnih svađa može biti brutalan, ovaj film nudi i pogled na život nakon proživljene traume, a on, ukoliko na vrijeme i bez straha nađemo adekvatnu pomoć i razumijevanje, može imati svjetliju i ispunjeniju budućnost.

Ovu iznimno važnu i potresnu priču koja se tiče svih nas pogledajte u ponedjeljak, 10.11.2014. u 18 sati u dvorani Müller.

Podsjećamo, ulaznice za filmske projekcije Vox Feminae festivala mogu se kupiti na blagajni kina Europa po cijeni od 20 kuna, a moguće ih je prethodno rezervirati na mail ulaznice@voxfeminae.net do 12 sati na dan projekcije.

Povezano