Zapadna pop kultura često nepravedno prikazuje muslimanke kao potlačene i ušutkane žrtve mizogine religije koje zaslužuju žaljenje,nastojeći ih osloboditi ‘okova’. U knjizi Mobilizing Piety: Islam and Feminism in Indonesia, Rachel Rinaldo pobija zapadnjačke predrasude otvoreno razgovarajući s Indonežankama koje se bore za ženska prava pozivajući se upravo na islam.
Očekujući kako će koncepti poput feminizma, prava žena i ravnopravnosti spolova biti dočekani sa skepsom, kao prozapadnjački i neislamski, i sama Rinaldo je ubrzo morala odbaciti svoje stereotipne sudove kao potpuno neispravne. Vodeći razgovore sa ženama koje strastveno govore o važnosti reproduktivnih prava, uključujući i pristup kontracepciji i piluli za dan poslije, došla je do zaključka da islam i feminizam ne stoje na dva suprotna pola.
Istražujući ženski aktivizam u vrijeme procvata demokracije, kasnih 90-ih, Rinaldo je u najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji volontirala gotovo dvije godine, između 2002. i 2008., stavljajući fokus na rad četiri organizacije: Solidaritas Perempuan, koja se zalaže za prava žena koje rade u inozemstvu, Rahime, koja se fokusira na edukaciju o ženskim pravima u islamu, Fatayat, koja pruža niz programa za žene, te Napredne islamske stranke prava (PKS) koja traži jaču ulogu islama u državi.
Usporedo s jačanjem demokracije, islam je u Indoneziji počeo zauzimati puno važnije mjesto u javnom životu. Zbog razočarenja politikom Zapada te rastućom islamofobijom nakon 11. rujna, tzv. islamski val poprimio je konzervativniji karakter. Iako Indonezija ima povijest ženske mobilizacije, a žene su uvijek bile ekonomski aktivne u većem dijelu zemlje, ženska prava i feminizam sve su više bili označeni kao ‘zapadni’ i ‘američki’.
Aktivistkinje za ženska prava morale su se suočiti s jačanjem ekstremizma, a inozemne su donacije samo povećale sumnju javnosti u njihov rad. U takvom opasnom okruženju, Rinaldo je nastojala shvatiti kako su u svom djelovanju pomirile ono što je naizgled nepomirljivo, islam i feminizam.
Prosvjed u organizaciji Solidaritas Perempuan
Dosta je žena, primjerice onih u PKS-u, odbacilo ideje feminizma kao ne-islamske. No, u tri preostale organizacije značajan je bio broj pobožnih muslimanki koje su se zalagale za ravnopravnost i prava žena, iako su odbijale koristiti pridjev ‘feministički’ uz opis svoje djelatnosti. One su bile inspirirane širokim rasponom ideja, pa i muslimanskim tekstovima i tradicijom. Štoviše, poseban naglasak stavljen je na religijsku interpretaciju.
Aktivistkinje za ljudska prava i ostale progresivne struje tvrde da Kuran treba tumačiti u povijesnom kontekstu. Osim što su, prema njihovom mišljenju, moguća razna tumačenja tekstova, u obzir treba uzeti reformistički duh Kurana i uskladiti značenje teksta s potrebama sadašnjosti. Primjerice, poligamiju, koju konzervativne struje podržavaju jer je dopuštena u Kuranu, one progresivne odbacuju zato što nije u skladu sa ženskim pravima i stoga krši egalitaristički duh islama.
Iako ostvaruju malen broj zakonskih pobjeda, pripadnice Fatayata i Rahime pobjede ostvaruju na drugi način. Tiskale su egalitarističke interpretacije islama kako bi javnosti dokazale da su islam i ženska prava kompatibilni. Međutim, ne samo to. Fatayat diljem zemlje provodi tzv. spolne tečajeve na kojima se objašnjava pojam spola i govori o islamu kao o religiji koja daje važno mjesto ženama u javnom životu i potiče ih na obrazovanje i rad. Raspravlja se o svim gorućim pitanjima, među ostalim, i o štetnosti ženskog obrezivanja koje islam ne dozvoljava.
Indonežanke se i dalje suočavaju s mnogim izazovima, no, nalaziti u islamu uporište za provođenje ženskih prava ključni je aspekt za osnaživanje žena u društvu u kojem religija predstavlja bitan dio svakodnevnog života i politike.
Naime, ovakav tip aktivizma dio je rastućeg međunarodnog muslimanskoj feminističkog pokreta. Iako je borba za ženska prava u muslimanskim društvima odavno prisutna, ovaj pokret naglašava kompatibilnost između islama i feminizma.
Mnoge od ključnih figura u ovom globalnom pokretu su znanstvenice-aktivistkinje s odličnim poznavanjem islamske teologije. Pokret Musawah, koji se fokusira na reforme obiteljskog zakona u muslimanskim zemljama, važan je predstavnik takvog aktivizma, kao što je i WISE, udruga koja zagovara prava muslimanki, malezijska grupa Sisters in Islam te britanska organizacija Maslaha.
Pa ipak, muslimanski feminizam najjače uporište ima u Indoneziji. Nije ni čudo, ako se uzme u obzir dugotrajna prisutnost žena na tržištu rada, demokratsko ozračje i prihvaćanje višestrukih interpretacija islama. Tome doprinosi i velik broj teološki potkovanih Indonežanki čiji kredibilitet kao znanstvenica i tumača vjere raste.
„U Indoneziji, kažemo da smo feministkinje. Borimo se za ženska prava, ali i dalje smo muslimanke,” izjavila je Lily Zakiyah Munir, jedna od najistaknutijih muslimanskih feministkinja.
Izvor: Bitch Magazine
Prevela i prilagodila: Andrea Vujnović
