Objavljeno

Čiji je 8. mart?

Eto konačno onog jednog dana u godini kada je sasvim prigodno i poželjno govoriti o ženama i za žene! Za do tada isključene ili barem podzastupljene žene i ”ženske” teme organiziran je pravi praznički izlet u ozbiljnu javnu i medijsku sferu, dakako, pod uvjetom da se ipak donekle suzdrže od artikuliranja vlastitog nepovoljnog ekonomskog i političkog položaja, kao i pozivanja drugih žena na sustavnu akciju. To je i tako nedolično, a nije baš ni u sveopćem slavljeničkom duhu.

Gotovo da je suvišno napominjati kako trivijalizacija i depolitizacija Međunarodnog dana žena, odnosno svođenje istog na rodno obojenu inačicu Valentinova, ili jednostavno Majčin dan, idu ruku pod ruku s postojećim neoliberalnim kapitalističkim sistemom, stoga nimalo ne iznenađuje činjenica da iz medijskih reprezentacija mahom izostaje povijesna perspektiva, a time i naglasak na povezanosti 8. marta s ukupnošću ženske borbe za politička i ekonomska prava.

Bilo bi uistinu preuzetno reći da je politički naboj u potpunosti otupljen neoliberalnom retorikom, za što su zaslužni ponajprije ustrajni feministički napori, ali činjenica jest da je dominantan medijski diskurs izgrađen na”light” sadržajima koji žene na ovaj ili onaj način i dalje vezuju uz sferu privatnog. Dovoljno se, primjerice, osvrnuti samo na ”ponudu” redovito zabavnih i rekreativnih sadržaja namijenjenih ženama, koji u pravilu funkcioniraju po principu jednokratne nagrade za njezin kućanski rad. Danas je njen dan pa si, eto, može dozvoliti večernji plesnjak ili wellness tretman uz poseban popust za sebe i prijateljicu (pod uvjetom da su striktno prijateljice, dakako).

Svojevrstan zazor, ponajprije mlađih generacija žena, spram na ovaj način ideološki koncipiranog „praznika“ utoliko je sasvim razumljiv. Ipak, upravo je on pokazatelj nužnosti ponovnog  iščitavanja povijesti 8. marta,  njegove (daljnje) repolitizacije i smještanja u suvremeni kontekst.

Iako je prošlo punih 157 godina otkako su njujorške radnice tekstilne industrije izišle na ulice i prosvjedovale protiv niskih plaća i nehumanih uvjeta rada, situacije se nažalost i nije toliko drastično izmijenila. Na jučerašnjem predavanju održanom u Klubu studenata Filozofskog Fakulteta povodnom 8. marta, Andreja Gregorina i Ivana Živković, članice Ženske fronte za radna i socijalna prava, istaknule su niz stavki Prijedloga novog Zakona o radu koje direktno provode rodno diskriminatornu praksu. Fleksibilizacija radnih odnosa, uvođenje agencijskog rada i zadržavanje postojećih obrazaca nestalnog zaposlenja (rad na određeno vrijeme), kao i  preraspodjela radnog vremena (kojom se praktički legalizira prekovremeni rad koji se ne može evidentirati), prvenstveno pogađaju žene kao i dalje ranjivu skupinu na tržištu rada te ih prisilno guraju u stanje ekonomske ovisnosti. Izuzev ZOR-a, indikativna je i pred koji dan započeta inicijativa 40 dana za život, koja pod izlikom da se radi o (još jednoj) apolitičnoj akciji nastoji ukinuti pobačaje u KBC-u „Sestre milosrdnice“, napadajući na taj način direktno reproduktivna prava i seksualne slobode žena, i reducirajući iste na striktno reproduktivnu funkciju.

Osmi mart bi danas, ističe Adriana Zaharijević, najuputnije bilo posmatrati iz perspektive transformacije političkog koja se odigrala u poslednjih stotinak godina, od njegovog ustanovljenja do danas. Ako su tri stuba Dana žena 1909., 1910. i 1917. godine bila pravo glasa, socijalna jednakost i dostojanstvo (Bread and Roses), i mir (Хлеб и мир), danas Osmi mart prepoznajemo po tri „tradicije“, u kojima je njegov prvobitni politički sadržaj sasvim ispražnjen.

Osvrćući se na Feministički pokret u Srbiji, Adriana Zaharijević primjećuje kako je on od početka devedesetih nastojao da istrgne ženu iz figure majke i domaćice, vraćajući ženi u Danu žena politički sadržaj. “Ne treba da začudi da su mnoge inicijative, kao i pojedine i danas relevatne grupe, simbolično osnivane upravo na taj datum. Osmi mart je već bar deceniju unazad razlog da se izađe na ulice širom Srbije i da se odupre zaboravu borbenosti ovog važnog dana. Beogradski marš, u organizaciji Mreže Žena u crnom, postao je tradicionalan povod da se feministkinje masovno okupe na jednom mestu. Političnost Dana žena nikad nije izostajala – mir, demokratija u kući = demokratija u državi, i solidarnost među ženama, osnovne su poruke koje se pronose gradom (Sve smo mi Romkinje i Sve smo mi lezbejke, takođe). Od 2009. godine Osmi mart se ponovo i sve više prepoznaje u svom istorijski važnom ključu, kao Dan radnih žena. Radna prava žena od tada su u središtu zahteva beogradskog marša. Ovogodišnji slogan beogradskog 8. marta „Žene-rad-glad: Manite se poklanjanja cveća, vratite nam naša preduzeća“ na simboličan način revidira prošlost, zahtevajući politički potentnu budućnost.”  

8. mart stoga nije isključivo podsjetnik na  izniman povijesni trenutak, već je feministički poziv na solidarnost sa svim ženama, dan kada je neophodno makar na simboličkoj razini odustati od idejnih prijepora i mnoštva (post)feminizama te usuglasiti i postaviti radikalnije zahtjeve feminističkog pokreta i to eksplicitno i javno.

Upravo zato, pozivamo vas još jednom na ovogodišnji Marš za 8. mart!


Povezano