Objavljeno

Žen: Mi smo mala DIY manufaktura!

Lijepa je prigoda za intervju kad neki bend izda novi album. No, u ovom slučaju to je povod da se bar načne priča o zagrebačkoj grupi Žen.

Ženovi iz Žena tvore samoodrživi produktivni organizam koji djeluje po DIY principima: snimile su album, sagradile vlastiti prostor za probe, izradile vizualni identitet i pripadajuće im proizvode, umrežile se sa sličnim bendovima i postale dijelom nezavisne europske rock scene.

Nakon godina i godina rada i svirki, te na veliku sreću već mnogobrojnih pratitelja/ica, u svibnju 2013. Žen objavljuje album I onda je sve počelo, a sada se cure pakiraju za veliku promo turneju nazvanu Specijalni kofer. Ovaj intervju možete shvatiti i kao feministički priručnik za stage and beyond, katekizam za praktični aktivizam za početnike i one naprednije o tome kako bend može funkcionirati prema vlastitim principima ne ogrezavši u kapitalističku i mainstream shemu.
So, tune in and stay out of the square.

Žen: kemijski sastav, ontologija, etimologija i definicija

Popis članica benda: Sara Ercegović (bubnjevi), Eva Badanjak (gitara), Ivona Ivković (bas) i Tanja Minarik (VJ), reći će vam mnogo o Ženu ako ih poznajete, ali to su tek niz imena i funkcija ako ih ne znate. Stoga smo ih zamolile da predstave bend, odnosno objasne što znači Žen i kakvu filozofiju predstavlja ime.

Ivona: Mnogo pitanja se uvijek stvori oko samog naziva benda, ne znam je li to samo naše iskustvo ili je i s ostalim bendovima isto. U svakom slučaju, ime Žen potiče na propitivanje, jer je kao rijetka biljka, a nešto u njenom imenu jeste poznato, a opet začudno. U gramatičko/semantičkom smislu, Žen je muški rod imenice žena, snažna riječ koja uzima svoju ulogu i u onom „drugom“ prostoru, koji je prečesto rezerviran samo za jedan rod.

Sare: Žen je nova riječ koja se ne može još naći u rječnicima, no radimo na tome. Čekamo da naša prijateljica koja radi na rječnicima dođe do slova Ž. Ima do tada još puno vremena, no taman da se riječ ustali u svakodnevnom hrvatskom jeziku. A zašto se bend zove Žen? Pa volimo slovo Ž, volimo žene, ne volimo ovaj sistem koji je napravljen po mjeri bijelog muškarca i volimo mindfuckat sve binarnosti.

Eva:  Ivona i Sara su super objasnile Žen, ja bih samo nadodala da iza imena Žen stoji mala DIY manufaktura u kojoj svi članovi Žen-a doprinose svojom voljom i kreativnošću. Samoinicijativno dogovaramo koncerte i turneje, kreiramo vizualni identitet benda, izrađujemo svoj merchandise, surađujemo s raznoraznim ljudima s kojima dijelimo kontakte, znanje, iskustva i osmjehe.

I onda je sve počelo, Unrecord, 2013.

I onda je sve počelo – konačan je naziv albuma izdan u svibnju 2013. za bečki label Unrecord.  Postoji li problem s velikim izdavačkim kućama i na koji se način njima suprotstavljaju sve brojnije manje nezavisne izdavačke kuće? Koje principe njeguje Unrecord i zašto su vam oni važni?

Sara/Ivona: Velike izdavačke kuće doživljavamo kao previše papirologije i malo muzike, a uz to i nismo baš materijal koji je zanimljiv komercijalnom tržištu, pa da uštedimo vrijeme i sebi i ‘velikim izdavačkim kućama’, nismo ih ni kontaktirali, već smo od početka razmišljale o DIY načinu, izradi vlastitog labela… Sara i Eva se bave bookingom koncerata i organizacijom partija pod imenom ŽivŽarŽur tako da osim što smo bend  radimo i kao organizatorice /promotorice i stvorile smo veliku mrežu prijateljstava i poznanstava po cijeloj Europi.  Prijatelj iz benda Peach Pit i Interstellar records su Žen preporučili Unrecordsu, a cure su već bile čule za nas preko kanala na aktivističkoj i glazbenoj queer sceni. Unrecords je izdavačka kuća iz Beča kojoj je cilj osnaživanje experimental/noise/punk/rock glazbene scene s naglaskom na queer-feministički koncept. Zašto nam je to bitno? Pa mislim da se Unrecords-ova izdanja preklapaju glazbeno s našim glazbenim izričajem – u istoj mjeri kao i s našim aktivističkim zalaganjem.

Eva: Bitna stvar po kojoj se Unrecords razlikuje od neke ˝velike˝ diskografske kuće je taj što je nastao iz ljubavi prema glazbi, osnovale su ga djevojke koje i same imaju bendove, kojima nije prvotni cilj  zarada i parazitizam na tuđem stvaralaštvu i kreativnosti.

Od čega se sastojao proces izrade albuma? Koliko vas je koštao vremena, novaca i živaca?

Sara: Album se može snimiti na razne načine. Mi smo odabrali onaj koji je prilično zahtjevan i vremenski i financijski, no dobra strana (osim samog albuma kao finalnog produkta) je znanje i iskustvo koje smo stekli kroz proces snimanja albuma. Svirat, snimit, smiksat, producirat, masterirat…to je proces stvaranja albuma ukratko, no ne pričam o tehnikalijama već o finesama zvuka koje smo naučili čuti, o svjesnosti o svojim manama i vrlinama, o demonima koji su nas progonili pa smo ih nadživjele. Snimanje albuma je prvenstveno težak psihološki proces. Rijetki su glazbenici koji u studiju imaju jednako dobar i opušten feeling kao i bilo gdje drugdje (zato to dobro i naplaćujuLaughing).  Snimanje u studiju je kao jebanje u laboratoriju sa cjevčicama i pipcima za ispitivanje, i sve ispred duplog metalik stakla pred znanstvenicima koji zapisuju rezultate i utiske.

Žen je po mom viđenju živ bend, najvažnija je sinergija auditivnog i vizualnog sadržaja benda. Snimljeni album zvuči prilično uglačano sa svim zvukovima koji se ne mogu čuti na koncertu. Kako vi doživljavate taj raskorak između albumske verzije svoje glazbe i one sa koncertnih nastupa? Smatrate li da bi album trebao biti reprezentativan otisak zvuka benda ili služiti kao neka vrsta planiranog iskorištavanja drugog medija?

Sara: Pa to je i cilj. Album i nastup su različiti mediji, ne bi trebali biti puno u raskoraku, no live nastup bi trebao biti bolji, snažniji i jači od snimljenog materijala, jer bend je grupa ljudi koji sviraju zajedno, i ta srž postojanja i treba biti najistaknutija, tako da je meni ovo tvoje zapažanje ugodan kompliment. Mi smo se jako potrudile da album daje kvalitetan i pravi doživljaj Žen-a i moje mišljenje je da smo to i postigle. Na albumu se može napraviti puno precizniji miks i finije složiti glazbenu sliku, pa sintovi i vokali više dolaze do izražaja. Osim toga sadrži i neke dodatne snimke koje live (zasada) ne možemo odsvirati kao npr. Zaphod Beeblebrox jer ne možemo ugraditi po dodatnu ruku. Kažem zasada, jer naš proces stvaranja, osim osmišljavanja dionica, uključuje i smišljanje načina kako proizvoditi što više zvukova istovremeno i kako da ono sve što nam je u glavi i odsviramo, jer sviramo samo nas tri, a u glavama nas ima barem duplo više. To su u svojoj biti jako korisne vježbe motorike i logike, preporučam svima.

Eva: Snimanje smo iskoristili za svojevrsno eksperimentiranje, igrali smo se sa raznim zvucima, dodavali neke synth-eve koje ne sviramo live, dodavali prostornost i na taj način izgradile zvuk koji je na albumu. Prvenstveno jesmo live band, a na albumu smo iskoristile mogućnosti studija. Ono što nam je bilo bitno je da zadržimo Žen-ovu energiju i atmosferičnost.

Tanja: Dok je album samo auditivni događaj, nastupi imaju i dodatni segment, live vizualizacije, tj video koji je uživo konstruiran od hrpe malih segmenata. Pretapam animacije, vektorske grafike, video snimke, fotografije… Nijedan nastup nije isti, imam određeni nacrt performansa, naravno, no većinom improviziram, dodajem i oduzimam stvari po osjećaju. VJ-ing s bendom drugačiji je proces od VJ-inga na klupskim događajima, nosi veću odgovornost i određeni narativni element. Naši izričaji jako su komplementarni, što nam i nastup čini zaokruženom cjelinom.

Pokušaj definicije vaše glazbe često završava nizovima neobičnih pridjeva, možete li ipak pokušati objasniti kakvu glazbu radite?  Jedna od posebnosti vašeg izričaja je i tekst koji ponekad ne prelazi veličinu SMS-a…

Sara: Istina, tekstovi su nam kratki, ne pričamo priče, već dajemo izdvojenu misao. Svaki od tekstova nama govori puno, podsjeća nas na situaciju u kojoj je pjesma nastala i svaki na sebe veže kompleksan set emocija. Sumnjam da svi koji slušaju naš album to sve doživljavaju na sličan način, svatko u pjesmama nađe nešto osobno. Naši tekstovi, iako na hrvatskom, nemaju problem prelaska u druga jezična područja, jer prvenstveno egzistiraju na toj eteričnoj bazi, nešto kao što Sigur Ros koji pjevaju na islandskom ili čak izmišljenom jeziku i prenesu sve što su željeli.

A vezano za utjecaje –  nemamo konkretne uzore, najčešće nas uspoređuju s bendovima za koje mi nismo ni čuli ili koje nismo slušali. Ne znam postoji li ijedan bend kojeg svi u bendu volimo. Svaka neminovno ima glazbene temelje i razne utjecaje (ne samo glazbene, najčešće nas inspirira priroda),  no s obzirom da smo tako različite, ono što stvorimo gubi direktan doticaj s nekim glazbenim uzorom. Odatle i toliko pridjeva u opisu naše glazbe, ovo je najkraće što smo smislili, i puno smo se oko toga potrudili: post-math-dreamy-synth-electro-psy rock.  Dugo smo mislili da ne poznajemo naziv tog žanra koji sviramo, ali da naziv sigurno postoji, no nismo ga uspjeli pronaći…Vrijeme je za novi termin i novu grančicu na rock stablu, koristim priliku da prezentiram najnoviji žanr: X rock. Eto, to mi sviramo.

Ono što možemo – radimo same

Publika vas ponajprije poznaje putem koncerata kojih ste u posljednjih nekoliko godina odradile preko stotinu. Osim što ste vlastitim radom zaradile za album, izradile majice i ostali prigodni merchandise, našle izdavača, same organizirate i većinu vlastitih nastupa povezivanjem s drugim bendovima i organizacijom koncerata u Zagrebu. Koliko je važan networking kad nema managera/ice i kako to izgleda?

Sara: Networking je najvažniji. A kako to radimo? Pa u stvari je jako jednostavno, družimo se. Drugi bendovi su naši prijatelji i poanta je u tome da jedni drugima pomažemo. To krene od bendova koji te okružuju s posudi mi pojačalo i onda odjednom imaš prijatelje glazbenike u Danskoj. Žen ima tu filozofiju da sve što možemo radimo sami. Pa tako sami radimo sitotisak na majice, sami radimo bedževe, unikatne magnete, tako da nam je skoro sav merch koji imamo na štandiću nakon koncerata – DIY. Imamo okvirno podijeljene uloge u bendu, jer svaka radi ono što joj najbolje leži i gdje je najproduktivnija, no u većinu toga smo svi uključeni, u odlučivanje, slavljenje i paničarenje.

Eva: Sara je koordinacijski menadžer, Tanja i ja smo kreativni menadžeri, a Ivona tehnički. Na turneji ćemo imati i tour menadžera, a to će biti Silvija. Komunikacija s drugim bendovima, klubovima i manjim bookerima je ono zbog čega sve to funkcionira, svi si međusobno pomažemo i tako se stvara prostor za svirke, putovanja i time vidljivost na sceni.

Specijalni kofer – europska turneja Žena, kasno ljeto 2013.

Žen se upravo nalazi usred pakiranja za put na europsku turneju Specijalni kofer. Nedavno ste predstavile album u Beču i bile na mini turneji Ljubljana-Graz-München. Kako je bilo tamo i planirate li još gostovanja? Kada hrvatska publika može očekivati predstavljanje albuma?

Sara: Iako smo dosta nastupale, zadnjih par godina nismo imale dužih turneja jer smo radile na albumu, a  kako je to dijete sada rođeno idemo malo po svijetu. Nedavno smo imale mini turneju Ljubljana-Graz-München, a 6. rujna krećemo na turneju koju smo nazvale Specijalni kofer i koja će trajati dva tjedna. Turneja kreće u Sloveniji, pa kroz Austriju, Češku i Njemačku dolazimo do Danske i Švedske i onda nazad. Promociju albuma smo napravile u Beču, oko čega smo u početku bile malo skeptične jer nismo bile svjesne da smo i tamo stvorile lojalnu publiku, no na kraju nas je ta promocija zbilja oduševila. Nadam se da ćemo slične emocije osjetiti i tijekom zagrebačke promocije albuma koju planiramo za početak listopada. Na toj promociji ćemo, osim samog albuma, promovirati i izdanje na vinilu! O detaljima ćete biti uskoro obaviješteni. U planu je i balkanska turneja i još jedna veća turneja po Europi.

Po svemu navedenom Žen nije tipičan bend. Kakva su vaša iskustva u pogledu publike i tehničkog osoblja, kako se prema vama odnose ljudi kad čuju/vide da ste žene?

Ivona: Laughing Različito. Sve imamo istu muku od nazivlja ženski bend – jer nam živac skoči kad ljudi pokušavaju našu glazbu svrstati u neku manje vrijednu kategoriju (jer na glazbenoj sceni ženski bend i ženska glazba jesu omalovažene kategorije). Znaš ono, dobre ste, za žene (ta nam je svima najdraža Laughing). Ali svojim djelovanjem i nastupima rušimo te barijere i sve manje zapravo nailazimo na takav vid šovinizma i podcjenjivanja.

Sara: Sada se to već toliko rijetko dešava, a mi smo postale stare mudre koke. Ponekad jedva čekamo da naleti neko pile s floskulom ‘ženski bend’ ili nekim šovinističkim i seksističkim ispadima, pa da saspemo sve te jako kul fore koje imamo neiskorištene.

Tanja: Istina, šovinizam i prikriveni šovinizam nismo odavno doživjele, moguće da je to zato što klubovi u kojima nastupamo vani, pa tako i publika koja tamo dolazi imaju nultu stopu tolerancije prema ispadima te vrste.

Koji je vaš moto?

Ivona: Hah, slogani mi nikad nisu bili jača strana. Ali da, zahvaljujem svom bendu na predanom radu i trudu i međusobnom poticanju i podršci, naročito onda kad upravo to nije najlakša stvar na svijetu.

Eva: Sadite biljke, reciklirajte, što više koristite stvari koje već postoje, a što manje podržavajte potrošački sustav u kojem trenutno živimo.

Sara: Naš moto je rokenrol. Hvala svima koji nas podržavaju, kojima se naša muzika sviđa, i onima kojima ćemo se tek svidjeti, a posebna zahvala ide svima koji nas podržavaju iako im se naša glazba ne sviđa.

Tanja: Keep it simple.


Povezano