Unatoč obećanom užitku, seks je oduvijek bio i jedan od izvora frustracija i tjeskobe. U slučaju Susan Sontag to dokazuje zbirka As Consciousness Is Harnessed to Flesh: Journals and Notebooks, 1964–1980, izdana 2012. godine.
Unatoč obećanom užitku, seks je oduvijek bio i jedan od izvora frustracija i tjeskobe. U slučaju Susan Sontag to dokazuje zbirka Nakon prvog izdanja Ponovno rođena, u drugoj knjizi u nizu dnevničkih zapisa prikupljena su i prikazana autoričina intimna razmišljanja, te filozofska i psihološka previranja na temu seksa za vrijeme njezina putovanja u Hanoi tijekom vrhunca Vijetnamskog rata, kao i u periodu njezina filmskog stvaranja u Švedskoj.
U navodu iz 1. studenoga 1961., Sontag objašnjava:
„Kao književnica, toleriram pogrešku, lošu izvedbu, neuspjeh. Što ako povremeno ne uspijem, ako priča ili esej nisu dobri? Ponekad stvari idu dobro, i posao bude dobro obavljen. I to je dovoljno. ali takav stav nemam prema seksu. Ne toleriram pogrešku, nedostatke, te sam stoga napeta od samog početka, i baš zbog toga su veći izgledi za moj neuspjeh. Nemam povjerenja da će neki put (bez da išta forsiram) biti dobro.
Kada bih barem mogla osjećati o seksu ono što osjećam o pisanju. To da sam sredstvo, posrednik, instrument neke sile izvan sebe. Pisanje doživljavam kao nešto što mi je dano, ponekad diktirano, nametnuto. Puštam da mi dođe, bez mog uplitanja. Poštujem to, jer to sam ja, to je čak veće od mene same. To je nešto osobno i istovremeno nadosobno.
Voljela bih tako osjećati kada je riječ o seksu. Kao da su me ‘priroda’ i ‘život’ iskoristili. I ja imam povjerenje prema tome i puštam da budem iskorištena. “
[A.H.] Brainpickings.org…
