Zbirka poezije Magdalena Herucina ‘Samo pizdu hladimo’ prva je publikacija novog fanzina ‘Poezija otpora‘. Fanzin ‘Poezija otpora‘ osmišljen je kao publikacija u kojoj će se objavljivati poezija nastala na radionicama poezije potlačenih koje se organiziraju unutar Centra za kazalište potlačenih POKAZ.
Poezija potlačenih uvijek je kolektivna poezija, nastala kroz kazališno, likovno i pjesničko istraživanje grupe, poezija koja pokušava odgovoriti na pitanje društvene angažiranosti ne (samo) kroz sadržaj, nego kroz formu. Poeziju razumijemo kao formu ontološki različitu od proze ili esejistike: dok ova jezikom barata kao logičkim sredstvom objašnjavanja, poezija koristi jezik kako bi pružila prostor stvaranja i angažiranja. Kao što se u kazalištu potlačenih predstave stvaraju kolektivno, bez oslanjanja na podjelu uloga režisera, glumaca i pisaca, stvaramo kolektivno i poeziju potlačenih, kao što u kazalištu predstava nastaje u kontaktu s publikom, isto je slučaj s poezijom: ona poziva na stvaranje slika i asocijacija, nudi prostor sukreacije.
Prvi kolektiv koji je predstavljen u fanzinu jest feministički kolektiv Magdalene Herucine, grupa koja djeluje unutar POKAZ-a, a kojoj je fokus istraživanje rodno uvjetovane opresije kroz metodologiju kazališta potlačenih. Nalazile smo se online i stvarale prostore slobode, istraživanja i zajedništva u uvjetima epidemije. Ime Magdalene Herucine ukazuje na dijalektički odnos široke međunarodne mreže i usmjerenosti na lokalnost i življene opresije svake od nas. Naime, Magdalene su ime mreže feminističkog kazališta potlačenih, dok je Magdalena zvana Magda Herucina iz Križevaca posljednja žena ovim prostorima kojoj je suđeno za vještičarenje.
Naziv zbirke poezije ‘Samo pizdu hladimo‘ odgovor je na više puta eksplicitno ili implicitno ponavljane zahtjeve za ženskim radom, sažetim u prijekoru “ništa ne radiš samo pizdu hladiš”: umjesto da se opravdavamo i objašnjavamo, svesrdno ga prihvaćamo. Odbijamo ideologiju najamnog rada kao vrhunskog dobra, utilitarizma koji zahtijeva da svako djelovanje ima neku iskoristivost, patrijarhata koji od nas traži neprestani kućanski i emocionalni rad. Čitanjem i pisanjem ove zbirke stvaramo procjepe u gustom tkanju kapitalističke hegemonizacije vremena i prisvajamo pravo na to da ništa ne radimo, samo pizdu hladimo!
Prvi broj fanzina poezije potlačenih možete preuzeti na ovom linku:
Centar za kazalište potlačenih POKAZ organizacija je koja kroz društveno angažirani rad promiče inkluziju, dijalog i pravednost, pri čemu koristi metode i tehnike kazališta potlačenih te alate kritičke pedagogije. Cilj joj je stvaranje pravednog društva dijaloga, utemeljenog na jednakosti i solidarnosti, oslobođenog od svih sustava opresija. Djeluju u Zagrebu.
Vox Feminae Festival zahvaljuje na suradnji suradnicama i urednicama prvog fanzina: Andrea Damjanić Frišt, Doria Jukić, Kristina Klišanin, Josipa Lulić, Marinela Neralić.
