Objavljeno

Tea Stražičić, autorica vizuala Vox Feminae festivala o svom konceptu suvremene mučenice

Sutra počinje sedmi Vox Feminae festival, a bez obzira na to hoćete li hodočastiti u kino Europa ili tek povremeno proviriti na naš website, sigurno ćete se susresti s Marijom Magdalenom, licem ovogodišnjeg vizuala. Njegova autorica, 23-godišnja studentica animiranog filma i novih medija Tea Stražičić, ujedno je i pobjednica natječaja za izradu vizualnog rješenja na temu Mučenice.

Mnogi su se već možda i susreli s Teinim radom i na malim ekranima. Njezinih deset sekundi i po nekoliko puta u noći prodefilira ekranom u sklopu bloka animiranih jinglova studenata ALU koje se vrte na HRT-u 3 i koji vam povremeno vrate vjeru u televiziju. Slikovnicu koju je ilustrirala, Čajanka na mjesecu, možda ste već čitali svom djetetu ili svom ljubitelju slikovnica. Ako niste ni plesali na Harteri dok su se u pozadini vrtjele njene VJ projekcije, onda je ovo prilika da ju upoznate, jer o njoj ćete zasigurno još puno čuti.

Tvoj rad na temu Mučenice osvojio je prvu nagradu na natječaju našeg portala za novi vizualni identitet. Marija Magdalena u tvojoj je verziji erotizirana i prkosno drži glavu gore. Tko su za tebe mučenice u današnjem svijetu?

Okružena sam svim tim amazonkama koje vode glazbenu, likovnu i općenito umjetničku scenu, a koje se konstantno nalaze na meti okoline. Svaka budala koja ima internet osjeća se pozvanim da ih komentira samo zato što smatra da mu je to prirodno pravo. Istovremeno, te žene i dalje ulažu užasno puno truda u ono što vjeruju i same zarađuju svoj novac, i zato su one moje moderne mučenice.

 

U tvom se radu česti isprepliću komično i groteskno, a središnju poziciju često zauzima žensko tijelo. Što te najviše inspiriralo pri kreiranju vlastite estetike?

Sve je počelo sa stripovima koje sam kao dijete obožavala. U Heavy Metalu i radovima Mila Manare sam navikla gledati polu-gole žene kao junakinje, a s obzirom na to da mi nitko čitanje tih stripova nije branio u mom je umu već u ranoj dobi nastala slika snažne žene koja je upravo zbog toga istodobno nevjerojatno seksi. Mislim da je erotizirani prikaz  (dokle god nije vulgaran i uvredljiv) predivan način za prikazivanje različitih dimenzija koje čine ženu. Inspiraciju sam osim iz stripa vukla i iz japanskih animea. Djevojčice i mladost kako ih prikazuje Hayao Miyazaki su nešto s čime sam se identificirala, on je za mene feminist jer je opisao djevojaštvo kako može samo netko tko  razumije i cijeni ženski spol.

I da, internet općenito. Smatram se građankom interneta.

Radila si VJ-ing za Harteru, je li za tebe vizualni identitet važan element u glazbi, odnosno koliko glazbena pozadina oživljava tvoje animacije?

Glazba me užasno zanima, ali se nikad nisam vidjela kao netko tko bi se njome bavio, zato mi je uvijek zanimljivo surađivati s ljudima koji jesu glazbenici. Za Vj-ing sam čula na faksu kao za jedan od oblika multimedije, a prijateljima koji organiziraju slušaonice se svidjela ideja o uvođenju vizualne pozadine, pa je tako i krenulo.  S druge strane na internetu se odvija međusobno prožimanje umjetničkih pravaca kao što je no wave i novih estetika kao npr. seapunk koji zajedno tvore glitch art. Tu se nešto što je nedovršeno i amaterski napravljeno (loš 3D, namjerne analogne pogreške…) predstavlja kao konačan proizvod. Skoro kao nekoć ekspresionizam i dadaizam, glitch ogoljava umjetnost i kontrira photoshopu i filtriranju kojima se postiže tehnička savršenost u filmskim blockbusterima. Takav je i moj Vj-ing, dobar u tome što je loš. A bit će još i bolji kad nabavim vlastiti projektor.

Projekt Schwestern Sisters rezultat je suradnje između tebe i tvoje mlađe sestre Marte. Vaša dva alter ega iz stripova dijele više od sestrinske povezanosti. Radite li zajedno i vlada li vam i doma ta Sofia Coppola atmosfera?

Prije bih rekla da sve izgleda kao horor verzija serije Absolutely Fabulous, haha…Sve što radim mora imati dozu humora, a ono što uđe u strip tek je mali dio toga kako izgleda naša svakodnevica. Marta je trenutno prva godina na odsjeku za nove medije i animirani film likovne akademije, studiramo isti fakultet i bavimo se istim stvarima pa je i moralo doći do suradnje u jednom trenutku. Trenutno puno radimo na tom projektu i imamo već dosta materijala. Nadamo se jednog dana od onoga što je zasad serija stripova koje objavljujemo na Facebooku napraviti animiranu seriju.

U svijetu animiranog filma i serija trenutno vlada trend anti-junaka, kako tumačiš to da se djeci više ne servira savršenstvo kao prototip, nego je na njegovo mjesto došao nježan lik s manama?

Čini mi se da su sad najčešći naivni junaci koji na kraju i završe dobro samo zato što su cijelo vrijeme pozitivni. Oni su istodobno i kreativni, i mislim da je to odraz današnjice u kojoj su djeca zbrinuta i posvećuje im se više pažnje pa su stoga opuštenija i slobodnija razvijati svoje potencijale. Također su izložena ogromnoj količini informacija kakvoj mi nismo imali pristup. Prosječno dijete danas posjeduje razne prozore u svijet, od vlastitog mobitela, do kompjutera i igraćih konzola, čudi me kako nemaju svaki svoju mikrovalnu. Zato je u novim crtićima stvarnost prikazana puno realnije, idilični prikazi više ne pale.

Što trenutno radiš i koji su planovi za budućnost?

Trenutno radim na edukativnoj animiranoj slikovnici koja bi trebala izaći u obliku internet aplikacije. Zahvaljujući jednoj gospođi iz Rijeke koja nam je omogućila sredstva, i u suradnji s grafičkim studijom DvasaDva, u stadiju smo finalizacije. A što se tiče budućnosti, moram priznati da me jako veseli to što animacija u Hrvatskoj trenutno doživljava boom. Pojavljuje se sve više mladih ljudi koji su stvarno dobri u tome što rade. Voljela bi jednog dana okupiti oko sebe takve ljude i osnovati studio. Negdje još dalje nakon svega toga se vidim kako slikam. Obožavam slikanje, a nekako nikad nemam za to vremena.

Poruka mladim animatorima/cama?

Googlajte, širite horizonte i nikad ne budite dosadni.


Povezano