Globalno zatopljenje pogoduje čitalačkim navikama. Uvjerila sam se u to ovog ljeta, dok sam dane provodila u svojevrsnom “kućnom pritvoru”, skrivena od vreline koja je vladala na otvorenom.
Ljetu još nije kraj, raduju se tome oni koji ga vole i u njemu uživaju. Oni poput mene, koji se s nostalgijom sjećaju nekadašnjih “pristojnih” ljetnih temperatura, čekaju bablje ljeto i ranu jesen. I jednima i drugima u tekstu koji slijedi preporučam šest zanimljivih naslova, knjiga kojima u nekoliko sati možete provesti lijepe trenutkespoznaje, opuštanja i humora.
“Čuvajte se riječi. Pazite što pišete. Ne ostavljajte tragove.”
To su nas naučili vrtlari kad sam kao dijete živjela među njima. Govorili su nam da se oslanjamo na pamćenje jer se ne možemo osloniti na pisanu riječ. Duh putuje od usta do usta, a ne od stvari do stvari – knjige mogu izgorjeti, papir se može raspasti, računala se mogu uništiti. Samo Duh živi vječno, a Duh nije stvar.”
Godina potopa Margaret Atwood (Lumen, 2016.)
Nastavak trilogije “Ludi Adam” koju je započela sjajnom “Gazela i kosac” pojašnjava okolnosti koje su dovele do takozvanog “bezvodnog potopa” i koji je na zemlji ostavio pustoš i zgarište. Priča prati dvije žene – Toby i Ren koje su preživjele ovu katastrofu i koje obje u svojim skloništima pokušavaju imaginirati budućnost ljudskog roda. Atwood je u drugom dijelu trilogije stilski i formalno ostala na visokoj razini koju je postavila ranijom knjigom. Način na koji gradi atmosferu, konstruira likove i vodi naraciju mene je kao čitateljicu zaokupio do te mjere da sam završetak čitanja neprestano odlagala, za čitanje posvećujući najdragocjenije vrijeme.
Mjesto za čitanje: Osamljena plaža u rano jutro
“Nemoguće je oprostiti onome tko nam je nanio zlo ako nas to zlo ponižava. Valja misliti da je otkrio našu pravu razinu, a ne da nas je ponizio.”
Milost i težina, Simone Weil (Literris, 2004.)
Griješite ako mislite da su teološki misticizam i ljeto nespojivi! Kad Simone Weil piše o vjeri, spasenju i nesrećama svijeta uvijek je aktualna, britka i uvjerljiva. Život i rad ove francuske filozofikinje i borkinje daje autentičnost i težinu njezinim briljantnim kratkim zapisima. U kojoj god fazi života se nalazili, ova knjiga vas može odvesti na uzbudljiv misaoni izlet.
Mjesto za čitanje: Brodska kabina, koliba u šumi ili šator u kampu.
“Proglašavam nultu toleranciju na maligni narcizam, neovisno o spolu, rodu, rasi i etnicitetu.”
Crna limfa / Zeleno srce: Alternativni leksikon duše, Željka Matijašević (Durieux, 2016.)
Neobična knjiga koja na dopadljiv način spaja psihoanalizu i književnu esejistiku iz pera profesorice i stručnjakinje za teorijsku i primijenjenu psihoanalizu, profesorice Željke Matijašević. Autorica na duhovit način subjektivizira i ironizira objektivne, znanstvene pojmove i obraća se nekima od velikana ove znanosti poput Sigmuna Freuda.
Mjesto za čitanje: Zatamnjena soba u sumrak, poslije večernjeg kupanja.
“Jednu stvar ipak shvaća, kada nečija ticala izlaze, nešto u njezinu tijelu ipak ostaje, nešto što se nikada ne uspije do kraja iz njega počistiti, pospremiti, vratiti na mjesto. To nešto je sada s njima na klupi; leži i sluša cvrkut, obilazi njezini tijelo kao što mala željeznica, njezina najdraža igračka iz djetinjstva, obilazi tračnice. Tu i tamo zatrubi, i tada joj taj dio tijela radosno zatreperi.”
Ticala, Jelena Zlatar (Hena Com, 2016.)
Knjiga kratkih priča koje uglavnom tematiziraju fina i kompleksna tkanja šumova u komunikaciji između dvije osobe, najčešće partnera i ljubavnika. Naslonjena na tradiciju kanonskih autorica koje su o ovoj temi pisale u prošlom stoljeću (Marguerite Duras), Jelena Zlatar u svojim pričama efektno i nepretenciozno piše o disfunkcionalnim odnosima i stanjima koji ih prate.
Mjesta za čitanje: Tramvaj, autobus, avion, trajekt, gdje god možete prisluškivati tuđe razgovore i u stvarnosti provjeriti o čemu piše Zlatar.
“Prije nego što se građani presele u sela ili istodobno, gradove će osvojiti turistički apartmani, banke, poslovni i trgovački centri, skupi dućani i pizzerije. Gradovi će postati muzeji, mnogi već jesu. i Split će postati muzej, zlato. i izletište, ljeti za obične turiste, a zimi za stanare iz siromašnih i bogatih predgrađa. Opstat će i kao pozornica, za proslave blagdana, fešte, sajmove i predizborne skupove. Ljudi će doći u grad da se dodirnu nekoliko puta godišnje”.
Olja Savičević Ivančević, Pjevač u noći (Sandorf 2016.)
Aktualni roman Olje Savičević ivančević Pjevač u noći nastavlja autoričine opsesije ljubavlju i romansom, sjećanjem i zaboravom, urbanim i ruralnim. Ta knjiga relativno malena opsega, nabijena je značenjima, liričnošću, podtekstom i doista je idealno štivo za ljeto, kojoj god klasi, dobi ili rodu pripadali. Ako joj date šansu, tugovat ćete za gradovima na Jadranu koje (as we speak) jede masovni turizam, ali i veseliti se nad izbrušenim stilom autorice i upoznati junakinje kakve u domaćoj prozi rijetko susrećete.
Mjesto za čitanje: Ležaljka na otvorenoj terasi na vrhu nebodera!
“Carlotta se probudila, četvrtog listopadskog tjedna u kojem je uporno kišilo, u Okružnom odjelu za detoks. U bolnici sam, pomisli, i krene bolnicom nesigurna koraka. U velikoj prostoriji koja bi bila sunčana da nije kišilo, nalazila su se dva muškarca. Ti muškarci su bili ružni, nosili su crno-bijelu odjeću od trapera, na sebi su imali modrice i krvave zavoje. Ti su muškarci ovamo došli iz zatvora, a onda je primijetila da i sama ima odjeću od crno-bijelog trapera, da je sva u modricama, a i krvava. Sjetila se lisičina, luđačke košulje.”
Lucia Berlin, Priručnik za spremačice (Ocean More, 2017.)
Kada autor/ica istovremeno posjeduje bogato životno iskustvo i literarno umijeće ništa ne može poći krivo i kao rezultat čitateljski svijet dobija začudne i briljantne priče o životu žena i muškaraca u Americi 50-ih i 60-ih godina. Autobiografičnost i originalni humor Lucie Berlin drugačiji je od svega što sam do sad čitala od američkih autorica koje su djelovale u prošlom stoljeću. U gotovo 500 stranica natiskane su 44 kratke priče ispripovijedan glasovima žena iz nižih društvenih slojeva Amerike. Prototip ove proze je žena na rubu. žena iz radničke klase, ona koja prkosi pravilima. U području rizika, neimaštine i prljavštine Berlin uspijeva uzgojiti stvaran i opipljiv optimizam. U književnosti to je možda najvrijednije što autor/ica može postići.
Mjesto za čitanje: Pod ručnom lampom ili mjesečinom na plaži poslije noćnog kupanja.
